Još od prvog razreda srednje škole, kiparstvo je za mladu Vinkovčanku Anu Čolaković velika ljubav. Nakon završetka srednje škole i smjera Dizajn, Ana je odlučila kako će unatoč svemu u njezinom odabiru prevladati ono što uistinu voli. I nije pogriješila. U Širokom Brijegu upisala je Akademiju likovnih umjetnosti.
“Kiparstvo je svestrano, nudi sve materijale i oblike, sadrži različite faze rada i zahtijeva konstantno kretanje. Mislim da mi je i moja kralježnica zahvalna zbog toga što ne sjedim u nekakvom uredu osam sati dnevno“, rekla nam je Ana Čolaković koja se većinom bavi figuracijom, bilo to u crtežu, slici ili skulpturi. Kako kaže, zanimljivi su joj izazovi postavljanja figure: naglašavanja određenih dijelova tijela,prikazivanja karaktera te prikaz emocionalnog stanja osobe. Od kiparskih materijala se bavi oblikovanjem kaširanog papira i metala, no najviše voli glinu jer je ekspresivna i dinamična, ne nameće ništa – lako ju je oduzeti, dodati i mijenjati formu i teksturu.
U lipnju 2017. godine ostvarila je titulu magistre kiparstva i profesorice likovne kulture, a trenutno živi i djeluje u Vinkovcima. Da se uistinu isplati raditi ono što voli, pokazuju i njezina brojna izložena djela koja svako malo zaustavljaju dah prolaznicima. Nažalost, još uvijek ne prolaznicima u Vinkovcima, ali nada se kako će se i to jednoga dana promijeniti. “Lijep je osjećaj kada grad iz kojeg dolaziš prepoznaje tvoju kvalitetu“, dodala je.
Tijekom studija izradila je četiri trajno postavljene skulpture: “Bez naziva“ u Posušju, “Slamke” u Beču,“Prostorna linija“ u Novom Šeheru i “Stabilno-labilno” u Širokom Brijegu, a imala je i samostalne izložbe: “Slamka spasa“ u Mostaru, “Umjetnost spaja“ u Dubrovniku, “Šuma“ u Osijeku te “Izložba skulptura, slika i crteža“ u Vinkovcima. Uz to je sudjelovala i na mnoštvu grupnih izložbi koje, kada bi počeli nabrajati, vjerojatno ne bi stale na ove stranice.
U četvrtak je u Gradskom kazalištu postavljeno pet portreta koje je izradila Ana u sklopu 23. likovne radionice Dječjeg doma Sv. Ana Vinkovci, za predstavu “Domaši“, a trenutno ju zaokuplja i priprema skica za međunarodni kiparski simpozij u Kenzingenu. I to je tek početak njezinih budućih planova.
“Plan je „posložiti kockice“ i imati vlastiti atelje, pošto je teško raditi u neadekvatnom prostoru. Bilo bi dobro naći i neki posao jer se od samostalnog rada teško mogu pokriti troškovi izlaganja, ateljea i života. U svakom slučaju, plan je nastaviti se baviti umjetnošću; propitkivati, istraživati i kreativno se izražavati“, napomenula je.
