Einfort i Bruno & Dare: okrenuti vječnosti a ne prolaznosti!

Sinoć, u petak 20. prosinca su, u već tradicionalno krcatom Rock clubu Saloon 1 nastupili, kako smo najavili vinkovački rock bandovi Einfort te prvi puta, premijerno, Bruno & Dare. Pa u slijedećih nekoliko redova pokušat ću vam prenijeti neke impresije…

Einfort je band koji njeguje nasljeđe glam-punk-blues-rolla, band kojeg ne zanimaju prvenstveno hitovi (iako u konačnici ne zaziru niti od njih), oni su opredijeljeni bitku glazbe, odnosno onome kako je to pjevač Rudolf Buday Fiki u intervjuu za Radio Vinkovce rekao: “Mi odabiremo i sviramo pjesme koje razumijemo i koje smo i sami bar djelomično proživjeli!”. Oni svojim obradama ne odabiru prolaznost nego vječnost! Stoga kada sviraju, primjerice Partibrejkerse, ne očekujte “Prsten”, “Pet ispod nule” ili “Kreni prema meni” jer ćete od njih čuti gorko-slatki niz songova kakvi su “Dugo te nema”, “Mesečeva kći”, “Molitva”… sve odreda one, koje su na sebi svojstven način, obilježile albume na kojima su objavljivane. Od ZZ Topa nećete čuti “Tush” ili “La Grange” ali su tu “Francine” i “Jesus Just Left Chicago”… Kada svemu dodamo set pjesama EKV-a, T’Rexa, Davida Bowiea, Flamin’ Grooviesa, The Rolling Stonesa…, te ostalih prvaka svoga doba, dobit ćete sliku onoga što vam prekaljeni Einfort nudi. Band koji nema iza sebe puno nastupa, ali band čiji članovi imaju puno kilometara u nogama, aktivnih sudionika u stvaranju famozne vinkovačke rock scene s kraja 80-ih. Osim spomenutog Fikija, u bandu su još i Mario Anušić (Pokvarena mašta, Satan Panonski, Kojoti…) na bubnju te mladi gitarist Matija Majhen.

U pauzi Einfortove svirke imali smo priliku vidjeti i premijerni nastup “frakcije” iz banda Bruno & +40 kojega su započeli mladi i stvarno talentirani bubnjar Bruno Vučko te gitarist Darko Janjić. Po prvi puta su nam predstavili svoj autorski materijal koji se sastojao od četiri pjesme koje uključuju obradu “Kako da obojim nebo” (Slikar) kultne vinkovačke skupine The Užas. I kako sam pretpostavio, “svoje pjesme se drukčije sviraju”, pa što se mene tiče, u svom nastupu od nekih 20-ak minuta od njih dvojice sam vidio više nego ikad prije. Veteran Darko gitaru koristi na ubojit način, kratko i agresivno što se odlično uklapa u minimalizam pjesma “Ljubav” i “Sanda” čime otvara dovoljno prostora mladom ali već strašno iskusnom bubnjaru Bruni koji nas nemilice obasipa bubnjarskim baražama, u kojoj još jednom dokazuje kako on nije tip bubnjara koji slijepo prati ritam ili “lupa po bubnju” (iako je vrlo glasan), već prvenstveno svoj instrument SVIRA! Darko povremeno pjeva a povremeno reži u mikrofon, popraćen pomalo neurotičnim nastupom koji uvelike podsjeća na nastupe čuvenog “Bosanskog psiha” – Damira Avdića.

U svakom slučaju, još jedno izuzetno opušteno, zabavno pa i poučno veće u Saloonu, koje ću sigurno pamtiti po mnogo čemu: vrlo zanimljivim bandovima, velikom i dobrom društvu te nadasve ugodnoj atmosferi Rock cluba Saloon (bravo Marija i Darko)!

Stay Tuned!