Poštari su, uz medicinsko osoblje i policijske službenike, najizloženiji kontaktu s potencijalno zaraženim osobama. No, unatoč pandemiji, rade kao i do sada te i dalje svakodnevno prepješače ili biciklima izvoze nekoliko desetaka kilometara kako bi poštu isporučili na točnu adresu.
Trenutno najpoznatija krilatica „ostani doma“ ovih dana ne vrijedi jednako za sve naše građane. Brojni su oni koji svoj posao mogu raditi u udobnosti svoga doma i koji se ne moraju bojati kontakta s drugim osobama. Među onima koji ipak nisu te sreće su svakako i poštari koji svoje zdravlje stavljaju na kocku svakoga dana. Tomislav Dragičević u pošti radi već 15 godina i posljednja dva mjeseca nisu donijela značajnije promjene. Iako je svijet „na pauzi“, posao se mora odraditi.
„Ideš, radiš, kao i uvijek. Preporuka ima manje, no računi i ostala pošta dolaze normalno. Međutim, iako ima malo manje posla, teže nam je raditi jer nema ljudi. Manje ih susrećemo i to uglavnom na distanci“, rekao nam je Tomislav s kojim se slaže i njegov mlađi kolega Robert Plavuš koji kao poštar radi devet godina. Kako kaže, većina ljudi ima povjerenja u njih, no uvijek ima onih koji zbog straha ne izlaze iz kuće, pa čak ni zbog svojih omiljenih poštara.
„Pamtim slučaj kada sam stigao na adresu, sve je bilo otvoreno, auto na prilazu, no čovjek jednostavno nije htio izaći, iako sam zvonio i kucao. U takvim slučajevima ostavimo obavijest jer nemamo drugih opcija. Malo je zategnutije, ali posao ide kao i prije“, pojasnio je Robert i istaknuo kako se starije osobe najmanje boje izaći iz svojih domova. „Oni jedva čekaju da izađu i popričaju s nama. Drago im je kad nas vide jer su željni razgovora“, dodaje.
Tomislav i Robert su među 21 poštarom koje imaju Vinkovci s prigradskim naseljima i svakodnevno naprave velik broj kilometara kako bi svaka pošiljka na vrijeme stigla na pravu adresu. Obojica rade u Vinkovcima, Robert na motoru prijeđe oko 50 kilometara dnevno, a Tomislav na biciklu oko 20 kilometara. Međutim, ništa im nije teško jer osmijeh na licu starijih i nemoćnih briše sav znoj. Da svojim sugrađanima vrlo rado izlaze u susret govori i činjenica kako nerijetko pomognu u plaćanju računa ili slanju pošiljki.
„To smo radili i prije, ali sada je malo više takvih zahtjeva jer se ljudi boje izlaziti. Mi smo svakako na terenu i uskočimo kada je to najpotrebnije“, napominje Tomislav te dodaje kako je važno da građani osjete što manje posljedice ovog problema, ali i steknu vjernost poštara koji su uvijek tu za one u potrebi. Osim toga, pomažu i vlasnicima zatvorenih lokala te sve pristigle račune nose na njihovu kućnu adresu.
„Razdvojili smo ljude da nas bude manje u timu i radimo u dvije smjene. Jedna smjena je od 6:30 do 14:30, a druga od 9 do 17, tako da se ne sretnu. Dio ljudi je na godišnjem i radimo sa smanjenim kapacitetom, ali to ne narušava rad“, pojasnila je voditeljica dostave Irena Brkić dodavši kako su radnici opremljeni svom potrebnom zaštitnom opremom, ali da zbog nekih nesvjesnih građana svejedno moraju biti na oprezu i paziti na svoje zdravlje. Dugo su u ovom poslu, svoje rajone itekako dobro poznaju, no uz zaštitnu opremu i svakodnevni oprez većeg straha nema. Osobama u samoizolaciji poštu ne nose, a posao je puno lakši uz brojna poznanstva koja su stekli tijekom svih ovih godina.
„Znamo tko se vratio iz Austrije i Njemačke, pa smo s njima posebno oprezni“, našalio se Robert.
