Koliko će deficita u znanju i vještinama proizvesti “novo normalno”? Koliko će time učenici biti cjeloživotno oštećeni? Kakve će biti dugoročne posljedice? Struka i roditelji slažu se u jednom – online nastava je nužno zlo, a odgovori na ova pitanja nipošto ne bi trebali ostati zanemareni.
Još uvijek traju proljetni praznici, a od ponedjeljka sve škole prelaze na online nastavu. Odnosno, učenici od 1. do 4. razreda osnovne škole i učenici završnih razreda srednjih škola nastavu pohađaju u školi, dok će učenici od 5. do 8. razreda osnovnih škola i učenici od 1. do 3. razreda srednjih škola nastavu pohađati online. Već puno puta pisali smo koliko online nastava utječe na učenje, no ovoga puta raspitali smo se kakve posljedice ovakav oblik nastave ostavlja na njihovu psihu. Nedostatak socijalnih kontakata i učenje na daljinu mogu imati trajne posljedice na mentalno zdravlje mladih i njihov društveni razvoj, pa je važno kontinuirano podsjećati koliko socijalna isključenost dovodi do problema, trauma, ali i nejednakosti jer nisu svi učenici jednako digitalno opremljeni.
Jedan za drugim problemom veže novonastala situacija, a glavni razlog zbog kojeg roditelji više vole tradicionalni način školovanja jeste to što kod online nastave oni moraju preuzeti ulogu učitelja. To jako dobro zna i Dunja Slišković, majka troje školaraca. Svi oni su pohađali online nastavu, a kako nam je rekla, najteže je to bilo djetetu koji ide u drugi razred osnovne škole.
“S njime moramo baš sjesti i raditi, objasniti mu i pomoći sve. Jako mu nedostaju prijatelji i druženje i taj neki natjecateljski duh u nastavi. Sa starijima je lakše, oni mogu sve sami iako je to daleko od onoga kako prate nastavu u školi. Kod kuće jednostavno nemaju tu koncentraciju”, govori nam Dunja i dodaje kako je njezinim školarcima zanimljivo biti kod kuće jer školske obaveze rješavaju “iz kreveta”, ali s druge strane nedostaje im fizičke aktivnosti.
Dunja je jedna od onih koji su se itekako uvjerili da su mladi jedna od najranjivijih skupina u koronakrizi. Digitalno obrazovanje ima veliku važnost u napredovanju obrazovnog sektora, no virtualna nastava, tvrde mnogi, donosi više štete nego koristi. Potvrdio nam je to i školski psiholog Robert Kovačević. Imajući na umu da se neki roditelji žale kako su njihova djeca pala u depresiju otkako ne idu u školu, upitali smo ga kakva je situacija s našim školarcima, kako podnose novonastalu situaciju te što im najteže pada.
“Najveći problem je kod usvajanja gradiva jer online nastava nikada ne može biti jednakog intenziteta i jednake kvalitete kao nastava uživo. Učenici kad se vrate u školu imaju polovično znanje, tako da se sada susrećemo s lošijim ocjenama nego inače. Ne bih rekao da je to zbog depresije i psihičkog stanja, nego zbog toga što djeca nemaju priliku dovoljno i kvalitetno usvojiti gradivo, osobito ono kompleksnije”, pojašnjava Kovačević i dodaje kako nemaju zabilježenih slučajeva depresije, a učenici su se već i naviknuli na brojne promjene. Najteže je, napominje, bilo prije godinu dana kada je tek uvedena online nastava.
“Učenicima je najveći problem uhvatiti kontinuitet sa svime, iako su sada već naviknuti na promjene, pa depresivnosti i loših osjećaja nema kao prije. Epidemiološka situacija je bolja, a dolaskom toplijeg vremena i oni se više druže izvan škole te im socijalizacija i društvenost nije toliko narušena. Najviše žele na uživo nastavu zbog dodatnog pojašnjavanja gradiva i druženja s prijateljima”, napominje. Mišljenja je kako se nedostatak socijalnog kontakta može nadoknaditi i roditeljskom brigom, podrškom obitelji i dobrom organizacijom vremena.
Za svakog učenika škola kao odgojno obrazovna ustanova najbolje je okruženje, pa svaki prosvjetni radnik potvrdit će kako je usmena predaja puno kvalitetnija od računala. Među njima su i ravnateljica OŠ Ivana Mažuranića Marina Markić te ravnatelj Tehničke škole Mate Vukušić koji su složni kako bi rezultati učenika bili puno bolji da nije koronakrize.
“Biti fizički prisutan na nastavi svakako je puno bolje jer je učitelj djeci dostupan u svakom trenutku. Svi skupa se maksimalno trudimo djeci omogućiti što kvalitetniju nastavu, a evo ova situacija primorala nas je i na korištenje digitalne tehnologije, pa smo sretni što možemo imati i ovaj oblik nastave gdje djeca ne gube puno i dobiju određeni rang znanja”, govori nam Markić. Napominje kako to sve ovisi i o učenicima te njihovom voljom i željom za rad. Dobri i savjesni učenici jednako će se posvetiti gradivu bez obzira o kakvom obliku nastave se radi, dok će oni malo lošiji možda iskoristiti situaciju i više “muljati”.
Ista, možda i gora je situacija u Tehničkoj školi budući da se tamo provodi i praktična nastava. Ravnatelj Vukušić kaže kako djeca imaju problem s usvajanjem gradiva, osobito iz STEM područja, jer drugačije je rješavati zadatke iz fizike, kemije i matematike uživo nego na računalu.
“Ta nastava nema tu kvalitetu i učenici nisu baš zadovoljni, naročito maturanti koji se boje polaganja državne mature. Najveći problemi su kod učenika koji imaju praktičnu nastavu i laboratorijske vježbe, neki poslodavci nisu htjeli primiti učenike na praksu jer je na njima bila odgovornost ako se dijete razboli. Zato je potrebno vratiti barem praktičnu nastavu”, zaključio je Vukušić dodavši kako ova situacija toliko utječe na rezultate učenika da su neki profesori čak snizili svoje kriterije.
