- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Već dugi niz godina „malo” i skromno nogometno igralište pored Cibalijinog mjesto je smijeha, plača i nezaboravnih životnih trenutaka.

„Nakon nekoliko mjeseci pauze, ponovno se čuje smijeh sa stadiona iz Lenija”, uskliknuo je na početku našeg razgovora uvijek veseli i dobro raspoloženi Slaven Červenjak, trener u omladinskom pogonu NK Vinkovci (u tekstu Lokomotiva). Slaven je u najboljim nogometnim godinama okončao svoju igračku karijeru i već 14. godinu zaredom radi u Lokomotivi gdje je trenirao sve nogometne uzraste, a u zadnjih nekoliko godina radi s djecom od 5 do 12 godina koja su podijeljena u svoje grupe. „Prestao sam igrati nogomet, ali htio sam ostati u nogometu jer nogomet je moja ljubav, jednostavno ne mogu bez njega ni, što se kaže, minute. Posvetio sam se djeci, s njima sam „24 sata” i mogu reći da je s djecom najljepše raditi. Kao trener osjećam se kao njihov učitelj za cijeli život, a u najmanju ruku kao nogometni učitelj”, poručuje Slaven Červenjak.

Mlađe selekcije Lokomotive poznate su po kvalitetnom radu, redovnom sudjelovanju na jakim hrvatskim turnirima, a nekoliko puta prkosili su svim „zakonima fizike” pokazujući da se mogu nositi s puno većim i renomiranim klubovima. Sudjelovali su i na međunarodnim turnirima gdje su s ponosom predstavljali klub, naš grad i Lijepu Našu.

No, korona je učinila svoje, posljednjih godinu dana izostalo je zajedničko druženje na turnirima. „Djeci nedostaju putovanja, turniri, druženja s djecom. Kad se samo sjetim koliko smo upoznali nogometnih prijatelja tijekom boravka na raznim turnirima. Sport je život, ovdje plačemo, veselimo se, učimo kako su usponi i padovi sastavni dio našeg života, a bitno je iz svega znati izvući pouku i truditi se da kroz život prvenstveno budemo dobri ljudi”, mudro je prozborio Slaven Červenjak za koga je najveća radost i najljepši dio treninga kada djeca na treninge nose pozivnice za rođendan jer to znači da djeca postaju prijatelji i da će se u najmanju ruku pozdravljati u gradu sljedećih 30 godina, navodi moj sugovornik.

Iz osobnog iskustva znam koliko za Slavena znači svaki odrađeni trening te koliko daje sebe za djecu kojoj je „drugi otac” i s koliko volje, motiva i žara ide na svaki trening i utakmicu. Prema njegovim riječima, Lokomotiva je jedan veliki rasadnik jer nakon obuke talentiranija djeca idu dalje što i je krajnji cilj.

„Vjerojatno ću i sam biti ponosan kad vidim, nekog od svojih dječaka, danas sutra na velikim terenima, a najsretniji sam kad vidim da su svi oni izrasli u prave ljude”, odgovara trener Slaven Červenjak. Jedno je sigurno, Lokomotiva i grad Vinkovci uz ovakve ljude ne moraju brinuti za nogometnu budućnost.