29 C
Vinkovci
Nedjelja, 14. travnja 2024.

Bosutski bećari: vrsni glazbenici i vrsni zabavljači

Više od autora

- vl promo-
Aneta Pšihistal
Aneta Pšihistal
aneta.psihistal@novosti.hr

Iako su se okupili koncem 1981. godine, za datum svog osnutka “Bosutski bećari” uzimaju siječanj 1982. godine, kada je, posve spontano, nastalo njihovo ime. Nose ga sada već četiri desetljeća svirajući u svom zavičaju te diljem Hrvatske i izvan domovine pronoseći pritom i ime grada Vinkovaca i njegove rijeke Bosuta.

Sastav je koncem 1981. godine okupio Ivan Šimić entuzijast i zaljubljenik u tradicionalnu tamburašku glazbu, stoji u njihovoj monografiji u kojoj se o imenu kaže: U siječnju mjesecu 1982. godine u Vinkovcima, u ulici Josipa Kozarca, preko puta poznatog vinkovačkog kupališta “Marica”, kretala se svadbena povorka koju su u pravcu hotela “Slavonija” pratili tamburaši, Ivan Šimić (basprim), Ivan Sertić (bas), Franjo Božić (harmonika) i Alojz Kralj – Žućo (kontra – gitara). “Kako se vi zovete?”, postavio je pitanje jedan gost. Žućo je pogledao u pravcu ledom pokrivenog Bosuta i rekao: “Bosutski bećari”.

Tako je nastalo ime pod kojim su se vrsni tamburaši upisali u hrvatsku glazbenu povjesnicu. Kroz sastav su prošli brojni glazbenici, a danas postavu čine: voditelj Dalibor Trabak – Trale (prim), Marko Funarić (glavni vokal, brač), Sandro Funarić (klavijature, harmonika i bugarija), Ante Jakšić (bas – gitara) Dean Mur (električna gitara), Darko Jukić (brač) i Franjo Šokić (bubnjevi).

Do danas “Bosutski bećari” bilježe preko 4000 nastupa u Hrvatskoj i inozemstvu (BiH, Njemačka, Slovenija, Makedonija, Austrija, Mađarska, SAD, Kanada…). Prisutni su na Vinkovačkim jesenima, Đakovačkim vezovima i drugim manifestacijama kao i raznim festivalima, a posebno rado uvijek su se odazivali na razne humanitarne koncerte. Iza njih su tri studijska albuma: “Pjesma je lijek” (2007.), “Sad kad došla si” (2011.) i “Budi tu” (2014.), te brojna priznanja.


Pobjednici su na “Zlatnim žicama Slavonije” s najslušanijim pjesmama, “Sad kada došla si” u 2011. i “Želim te noćas” u 2012. godini. Pobjednici su na “Šokačkoj pismi” u Županji 2008. godine s “Ljubim tuđe pa je bolje”, 2009. s pjesmom “Dadino špencle” te 2018. godine s “Pričom o Jeli”. Ponosni su na nominacije za glazbene nagrade “Cesarica” i “Porin” kao i na to što su prvi u Hrvatskoj spojili tambure s ostalim instrumentima te se modernijim aranžmanima približili široj populaciji. Veliko priznanje već dva puta dobili su i od svog grada pa uz ovogodišnju Zlatnu plaketu “Grb grada Vinkovaca” čuvaju i onu koju su primili 2010. godine.

Zlatna plaketa “Grb grada Vinkovaca” nam jako puno znači jer kroz tu nagradu smo dobili priznanje za naš cjelokupni dugogodišnji rad. Svi znamo da se od umjetnosti, gdje pripada i glazba, ne može niti obogatiti, niti lagodno živjeti, ali tko god da je izabrao glazbu ili neku drugu vrstu umjetnosti, nije to izabrao zato što je unosno nego iz ljubavi. Ista stvar je kod nas. Kao mali počeli smo svirati po KUD-ovima i glazbenim školama, a zatim svoje znanje, a i iskustvo koje smo stjecali, prenosili na bend. Uvijek nam je bila želja da se naše pjesme pjevaju, da se kroz njih ljudi zaljubljuju, vole, uveseljavaju, i mislim da smo to i postigli. Kada uz to dođe i ovakvo priznanje, priznanje od našeg grada, to je onda samo “točka na i”, tako da smo zbilja sretni i ponosni“, ističe Dalibor Trabak.

Bosutski bećari, poručuje, istim tempom nastavljaju dalje. “U planu je snimanje novih pjesama, ali ne žurimo. Bolje snimiti godišnje jednu pjesmu, ali koja će ostati i koja će se pjevati i za 10, 20 godina. U međuvremenu i dalje puno svirki na kojima na najbolji način prenosimo svoju ljubav prema glazbi“, ističe Dalibor Trabak.

 

Povezani članci

- vl promo-

Posljednje objavljeno