Prije 15 godina Stanko Piljak počeo se baviti streljaštvom – sportom koji mu je promijenio život. Dok su mu se zatvarala mnoga vrata, on je uspio pronaći baš ona koja vode prema njegovom cilju. I uspio je. Marljivo je radio i trenirao da bi postao onakav kakav je odlučio biti, a danas pripada sceni najuspješnijih u ovome sportu.

Godine 1993. Stanko je kao civil stradao od eksplozije protupješadijske mine zbog koje je danas invalid. S ciljem da zaboravi na stradavanje, upisao je Poljoprivredni fakultet, smjer Mehanizacija u poljoprivredi. No, kako se fakultet bližio kraju, Stanko opet počinje proživljavati traumu ranjavanja i opet počinje razmišljati o nečemu što ga mora okupirati. Tako se krenuo baviti streljaštvom za osobe s invaliditetom. Sportom koji je brzo postao njegova najveća ljubav.

Iako je Piljakova prva želja bila streličarstvo, u Vinkovcima nije bilo mogućnosti da se bavi tim sportom. U to vrijeme u gradu je djelovao Streljački klub “Lokomotiva“ koji je imao sekciju za osobe s invaliditetom. Svoje prve streljačke korake napravio je s trenerom Antunom Đerek koji je vodio klub, a s kojim suradnja traje i danas. Danas je Stanko član Streljačkog kluba osoba s invaliditetom “Kristinka Matičić“ Vinkovci.

Uspjeh za uspjehom

“Moj prvi uspjeh bio je ulazak u reprezentaciju 2007. godine kada smo na prvom velikom međunarodnom natjecanju na Europskom prvenstvu u Seulu osvojili brončanu medalju. Tako je krenulo sve. Bio sam i sudionik Paraolimpijskih igara u Londonu 2012. Od ostalih uspjeha najdraža mi je pojedinačna brončana medalja u disciplini malokalibarske puške na 50m na Svjetskom kupu u Francuskoj. Na istom natjecanju osvojio sam ekipnu brončanu medalju u disciplini ležećeg stava, zračna puška 10m, a na Europskom prvenstvu u Španjolskoj osvojio sam ekipnu medalju u malom kalibru“, govori nam višestruki prvak i viceprvak Hrvatske te dodaje kako su mu u moru uspjeha ovi ipak najdraži. Više puta je, pa tako i za 2018. godinu, dobio priznanje za najboljeg sportaša s invaliditetom grada Vinkovaca i Vukovarsko-srijemske županije. Stanko je i vlasnik licence za trenera, a u Vinkovcima je trenirao državne prvake Tomislava Špačeka i Lauru Kvas.

Cilj svakoga treninga je dati maksimum od sebe, smatra Piljak koji se na treninzima trudi svaki hitac odraditi najbolje što može. Nakon što dođe u streljanu, 15 minuta odrađuje pripreme. “U pripreme ulaze vježbe zagrijavanja i istezanja. S obzirom da sjedim i da je period mirovanja jako dug, jako je važno dobro zagrijati mišiće“, pojašnjava. Nakon toga slijedi punjenje ampule za pušku, a kada to odradi, oblači streljačku jaknu, sjeda na poziciju i dorađuje nultočku – optimalan položaj sustava strijela-oružje, gdje bi puška trebala biti u meti kada se pogleda kroz nišansku napravu. I to je samo početak. “Ja najprije odradim suhi trening, opaljivanje na prazno na bijelu podlogu, a nakon toga ide nekih 20 hitaca probnog. Kada sam utvrdio da je sve u redu, prebacujem se na meč i odrađujem meč do 80 hitaca gdje se trudim svaki hitac odraditi s najboljom izvedbom“, ispričao nam je Stanko ukratko kako izgleda njegov trening.

Ističe kako je u sportovima s invaliditetom došlo do podizanja kriterija. Svi sportaši moraju puno trenirati kako bi ostvarili uspjehe, no smatra kako osobe s invaliditetom zbog svoga hendikepa moraju uložiti ipak nešto malo više truda. “Ponekad se moramo prilagoditi uvjetima koji su nama malo teži nego zdravim osobama. Primjerice, u sjedećem stavu provedem sat i 45 minuta, a rukama ne smijem dodirivati ni jednu površinu koja se nalazi oko mene. U tom stavu moram otvoriti pušku i izdvojiti ju iz ramena. Zdravim sportašima puška stoji i stalno mu je u ramenu, dok ju ja moram izvaditi iz ramena“, istaknuo je Stanko, ali dodao kako se često i zdravi sportaši susreću s lošim uvjetima treniranja ili natjecanja te da rezultati neće doći bez truda i znoja.

Ljubav prema streljaštvu

Piljak trenutno živi u Zlataru gdje radi u jednoj srednjoj školi kao nastavnik stručnih predmeta u poljoprivredi. Iako je malo dalje i ima ponude da se prebaci u zagrebački klub, ističe kako od svojih Slavonaca ne ide te je još uvijek član vinkovačkog Streljačkog kluba. Iako više nije član Hrvatske reprezentacije i dalje ostvaruje velike uspjehe kojima je jako zadovoljan. “Rezultatima sam jako blizu reprezentativcima, a mislim da bi vrlo brzo mogao vratiti staru formu i postizati još bolje rezultate. Međutim, više nemam toliko vremena“, rekao je.

Iako ima mladih strijelaca, Stanko smatra da bi ih moglo biti i više. Mnogi su prošli školu streljaštva i sudjelovali na natjecanjima, ali nekolicina je njih koja se odlučila zadržati u klubu i ozbiljnije posvetiti ovome sportu. “Streljaštvo je jako lijep sport, ali se mora voljeti. Njime se izgrađujemo kao osobe i uči nas kako kontrolirati bijes i nezadovoljstvo. Moramo se suzdržati kada odradimo slabi hitac, ali i zaboraviti ga te se truditi odraditi ga dok ne bude kako treba. Tako dolazimo do uspješnih rezultata“, prenosi Piljak svoju ljubav prema streljaštvu.