Za prečasnog Tadiju Pranjića vinkovački samostan Sv. Antuna oduvijek je bio drugi dom. Dom ispunjen ljubavi, dobrotom, divnom suradnjom i još ljepšim prijateljstvom s braćom franjevcima konventualcima. I zato, za sve što su godinama međusobno gradili, mons. Pranjića proglasili su dobrotvorom cijele svoje provincije.
„Neizmjerno sam radostan što smo se večeras sabrali u ovoj našoj maloj crkvi da zajedno slavimo euharistijsko slavlje na kojemu, osim osobnih molitvi, kažemo hvala i našem prečasnom Tadiji Pranjiću s kojim veza i prijateljstvo traju od samog njegovog dolaska u Vinkovce, preko 50 godina“, na početku večernje mise u prvoj nedjelji došašća obratio se fra Miljenko Hontić, ministar provincijal.
Ovaj je samostan, ističe, bio njegov drugi dom, osobito u vrijeme Domovinskog rata kada je s braćom i sestrama dijelio dobro i zlo, strah i strepnje te s njima bio podrška i ohrabrenje građanima Vinkovaca i okolice. Braća su mu bez ikakve dileme znala povjeriti na brigu samostan i crkvu.
„Osim nebrojenih malih djela dobrote i ljubavi, ovu plaketu dajemo mu i zbog njegove trajne otvorenosti, susretljivosti te spremnosti na suradnju što je bio jedan poseban vid kršćanskog zajedništva i bratske ljubavi. U ime cijele provincije želim reći veliko hvala i neka vas ovaj čin zauvijek podsjeća na našu zahvalnost za vašu dobrotu“, poruka je Hontića.
Jedan od prvih koraka dugogodišnjeg prijateljstva, vjerojatno i najznačajniji, dogodio se 24. rujna 1991. godine kada je izgorio župni dvor. Bez razmišljanja Tadija je nazvao tadašnjeg gvardijana, pokojnog Anđelka Sesara, i zamolio ga da nazove provincijala te pita bi li mogao neko vrijeme biti kod njih, budući da je u centru sve izgorjelo do temelja. U svoju zajednicu primili su ga za svega deset minuta.
„Uvijek su me čekali otvorena srca, puni ljubaznosti. Tu sam proveo stotinu dana, najljepše i najteže, u radosti i u tugama. Osjećao sam se kao subrat franjevcima konvektualcima i mogu reći da je ovaj samostan uistinu jedno veliko svjetlo našim Vinkovcima“, zahvalio se prečasni Tadija Pranjić na uručenoj plaketi.
Svetu misu predvodio je đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit Đuro Hranić koji je u svojoj propovijedi posebno istaknuo prijateljstvo, razgovor i suradnju među svećenicima. Uzajamno su se, istaknuo je, radovali, dijelili razočaranja, rješavali poteškoće i nikad se nisu jedni prema drugima postavljali kao konkurencija.
„Kada je došao u samostan nakon što je izgorio župni stan, prečasni Tadija Pranjić nije bio samo gost. Franjevci su s njime dijelili apsolutno sve što su imali, prihvatili su ga kao župnika, nerijetko šalili da je i gvardijan. Zbog prijateljstva, zajedništva i suradnje prepoznali su ga kao dobrotvora svoje provincije, a to je nešto što se ne može platiti. Bio je brat među braćom“, kazao je Hranić.
Da franjevci svoje dobročinitelje ne zaboravljaju potvrdio je i sadašnji gvardijan fra Josip Blažević.
„Suradnja sa župnikom je bila toliko bliska da su ga fratri smatrali članom svoje franjevačke obitelji i bratstva samostana sv. Antuna. Mi mu zato želimo iskazati zahvalnost za otvoreno, dobro srce, hvala Vam u ime živih i pokojnih fratara ovoga samostana“, poručio je Blažević.
