Znate li kako izgleda trčanje polumaratona na prostorima suhe i vruće klime nakon neprospavane noći i pojedenog kebaba, goveđeg hamburgera s jajima, baklave od pistacija sa sladoledom i cijeđenim sokom od nara? E pa Vinkovčanin Ivan Jukić itekako zna jer u njegovom „stručnom timu” koji se sastojao od prijatelja, trogodišnje Marte i mladog Lukasa nitko nije brojao kalorije i sate sna.
S još troje ljudi turistički je otišao posjetiti Ujedinjene Arapske Emirate, godišnji je odmor planirao provesti sa sve četiri u zraku, no njegov nemirni duh mu ipak nije dozvolio samo ležerno uživati.
Ovaj diplomirani kineziolog veliki je ljubitelj trčanja pa je odlučio malo istražiti ima li u blizini organizirana bilo kakva utrka. „Nadao sam se maratonu u Dubaiju, ali sam na kraju završio na Ras Al Khaimah polumaratonu na Al Marjan otoku. Stalno trčkaram i bavim se drugim aktivnosti tako da posebnih priprema nije bilo”, rekao je Ivan Jukić dodavši kako je organizacija utrke bila na vrhunskoj razini kakvu još dosad nije doživio.
Navedeni polumaraton najbrži je u cijeloj regiji, a trčao je s 45 profesionalnih trkača i trkačica. Na prvom je mjestu završio trenutni svjetski rekorder Jacob Kiplimo iz Ugande s vremenom nešto više od 57 minuta dok je u ženskoj konkurenciji pobijedila Girmawit Gebrzihair iz Etiopije koja je utrku istrčala za jedan sat, četiri minute i 14 sekundi i tako upisala četvrto najbrže vrijeme u povijesti ženskog trčanja.
„Poseban je bio osjećaj trčati s takvim profesionalcima, bez obzira na to što im nisam stigao ni pogledati u leđa koliko su brzi. Bilo je fascinantno i pomalo nestvarno gledati kojim tempom trče, odnosno lete”, zadivljen je bio Ivan koji je kroz šalu istaknuo kako je otkrio novu metodu pripreme drhtanjem. Nije očekivao tako nisku temperaturu u ranim jutarnjim satima pa se tako i obukao, njegov pogon „na drhtanje” natjerao ga je na prijevremeno zagrijavanje pa izgleda da kupanje u Banji po zimi i nije baš pomoglo, a na stazi je bio jedini u majici s natpisom Vinkovaca.
„Malo iza sedam sati utrka je počela, a 2.500 ljudi startalo je u isto vrijeme. Cijelu sam utrku snimao, a prvih 14 kilometara sam pokušavao uhvatiti sve trenutke i kadrove koji su mi oduzimali dah”, napomenuo je rekavši kako je bio jedini trkač sa selfie štapom što je, u najmanju ruku, izazvalo čuđenje prisutnih.
U planu je imao turistički odraditi utrku, no kako to inače bude, srce ga je povuklo dati sve od sebe. U zadnjih osam kilometara zaobišao je oko sto ljudi pa je i njegov graf brzine, kao i pripreme, bio totalno drukčiji od drugih.
Na pitanje kako je zadovoljan istrčanim spremno je odgovorio: prezadovoljan! „Kada prvi puta trčiš na drugom dijelu svijeta i to jedini iz svog grada, a lako moguće i države, bilo koje vrijeme je odlično. Bilo je ovo jako zanimljivo iskustvo, a u planu mi je ponoviti nešto slično, ali na drugoj lokaciji”, zadovoljan je Jukić koji je utrku završio na 331. mjestu u muškoj konkurenciji s vremenom 1:41:53.
„Skroz je neobičan osjećaj trčati između drvoreda palmi oko kojih raste trava i zelenilo, u daljini vidiš samo pustoš”, opisao je klimu koja mu nikako nije išla na ruku. Na samom startu temperatura je bila ugodna, na pola utrke je već počelo fino grijati, a na samom kraju, kako ističe, osjećao se kao „na roštilju”.
I u hladu je bilo užasno vruće, što prva reakcija prijatelja nakon utrke „što si ti izgorio” i potvrđuje. Pokazalo se da njegove „iscrpne i dugotrajne” pripreme nisu dale ploda ovaj puta, ali siguran je da će sljedeći puta prijateljima mahati s postolja.
