Tata Ivan, mama Ana i sin Petar čine jednu vrlo posebnu obitelj kojoj se život promijenio prije četiri mjeseca kada je u njihov život došao novi član. Novi član koji njihovu svakodnevicu čini lakšom, dane veselijima i život ljepšim. Radi se o terapijskom psu Olani, najboljem prijateljušestogodišnjeg Petra koji boluje od pervazivnog poremećaja iz spektra autizma.
„Iz jedne uredne trudnoće rodilo se malo neobično dijete koje je kao beba i do godine dana života bilo potpuno zdravo. S godinu dana primijetili smo da je izostao funkcionalni govor i njegov smo razvoj pratili do druge godine kada govora i dalje nema.Tada kreće naš polivalentni tretman – logoped, radni terapeut, terapeut senzorne integracije, vrtić, bazen, apsolutno sve što je trenutno bilo na raspolaganju u Vinkovcima“, započinje priču Ana Zovak Josipović, majka malenog Petra.
Prve procjene Petra obavio je stručni tim iz Centra za rehabilitaciju „Mala Terezija” gdje je procijenjeno da dječak kasni u razvoju na području govora i razumijevanja. Pored svih polivalentnih tretmana na koje je uključen, Ana je sa suprugom Ivanom sina odvela u centar Avanti BC na ABA terapiju koja je bila vrlo uspješna. Petar danas može pričati u kratkim rečenicama, piše i prepoznaje slova i brojke, voli djecu, ali i djeca vole njega.
U srpnju ove godine dječak je dobio dodatnu potporu u svome razvoju kada je u njihovu obitelj stigla OlanaCapronca Bona, crni labrador koji će u siječnju iduće godine napuniti dvije godine. Olana je pas pomagač koja je stigla izCentra za rehabilitaciju Silver, jedinog u Hrvatskoj koji nudi ovakvu mogućnost. Bila je na socijalizaciji godinu dana, prošla je školu i položila sve testove da postane radni pas – pas pomagač. Odnos između Petra i Olane je toliko divan i kvalitetan da je, smatra Ana, pas trebao biti tu već od Petrovog rođenja.
“Uz našeg psa pomagača naučili smo lijepo hodati, uočavati svakodnevne promjene, prelaziti cestu, dobili smo bolju koncentraciju i fokusiranost na radni čin, funkcionalniju igru i njegovu želju za društvom“, pojašnjava mama Ana te dodaje kako ga pored svih strahova Olanačini hrabrim, postao je samostalniji i odgovorniji. Kada je ona tu, on jednostavno može sve.
Tijekom studiranja u Zagrebu, Ana je imala priliku viđati pse za slijepe i slabovidne osobe. Nakon što se informirala, shvatila je da i njezin dječak ima pravo na jednog takvog psa. U suradnji s Centrom za socijalnu skrb Vinkovci poslan je zahtjev Centru za rehabilitaciju Silverda obavi procjenu Petra i roditelja, a iz procjene je utvrđeno da dječak ispunjava uvjete – i pas je došao. Od tada su svi njihovi dani ispunjeni srećom i veseljem, a što je još važnije, velikim promjenama u Petrovom zdravlju i razvoju.
