Knjiga „Djeca na daljinu“ poznate hrvatske spisateljice Julijane Matanović svojim bi naslovom mogla sugerirati daljinu kojoj smo izloženi u vremenu pandemije, no ona na tumači jednu složeniju priču. Priču obiteljskih odnosa i emocionalnih daljina. Priču života. To će potvrditi i posjetitelji današnje promocije ove knjige u Vinkovcima, prve u nizu promocije u cijeloj Hrvatskoj.

“Djeca na daljinu” nova je zbirka priča u kojoj je glavna tema ono što svi jako dobro razumijemo, a to su obiteljski odnosi. Književnica Matanović progovara o životu, doslovnim i metaforičkim daljinama, uspostavlja i te kako blizak odnos sa životom, ali i čitateljskom publikom.

U zbirci se govori o labirintima ljubavi i ljubomore, o složenosti i tegobama braka, o rasutim obiteljima. Ipak, najviše je riječ o djeci, o odnosima između braće i sestara, o izgubljenoj i ponovno nađenoj djeci, a osobito o onoj zanemarenoj, bilo doslovno, bilo metaforički. Upravo zbog toga naslov zbirke ne odnosi se samo na pravu djecu, nego podrazumijeva da su i odrasli zapravo djeca, a da i jedni i drugi stalno moraju savladavati daljine što ih živo stavlja pred sve nas.

„Knjiga je objavljena prije šest mjeseci, a nastala je iz potrebe da pišem o djeci koja nisu rasla uz svoje roditelje, ali o djeci koja nakon svega nisu posrnula. Knjiga je o teškim sudbinama o kojima se malo govori. Nije autobiografija, ali kako se autor nekako u svojim djelima ne može odmaknuti od sebe, sretnim ishodima ove djece opisujem i samu sebe“, rekla je autorica.

Ističe kako su krajem 60-ih i početkom 70-ih godina i majke odlazile i ostavljale svoju djecu. To je bilo jako mučno vrijeme koje, prema mišljenju autorice, nije dovoljno tematizirano. I to je jedan od razloga zašto je odlučila napisati ovu knjigu. „Jedno vrijeme sam mislila da sam potpuno opsjednuta tom tematikom“, dodaje Julijana.

Glavni likovi knjige su djeca, tinejdžeri, žene na pragu prve zrelosti, muškarci koji na leđima nose teret plahosti, stariji ljudi koji se osvrću na život u cjelini. I odrasli su nečija djeca, a djeca često moraju ranije odrasti kako bi se nosili sa životom samim. Likovi Julijane Matanović sa životom se nose najčešće uz pomoć priče, a njihove su priče doista vrijedne čitanja, čak i ako nisu odmah ispričane.

„Djeca na daljinu“ ostat će vam blizu još dugo nakon čitanja jer ovaj tekst savršeno isprepliće prošlost i suvremenost, rođenje i smrt i pažljivo slušanje neispričanih priča.