Ovogodišnja kampanja šećerne repe ipak nije ispunila očekivanja, čulo se to prošlog tjedna prilikom dodijele nagrada Zlatna repa, koje svake godine županjska Sladorana uručuje svojim najboljim kooperantima. U Sladorani ne mogu biti zadovoljni rezultatima kampanje jer, kako kažu, cijela godina, prije svega klimatski nije pogodovala rastu i razvoju repe, a što se u konačnici odrazilo na nezadovoljavajući prinos i digestiju. “Proizvodnja biološkog šećera od oko 7-8 tona po hektaru prije 10 godina bila bi dobar rezultat, ali uz današnju tehnologiju, to je proizvodnja koja nije konkurentna u proizvodnji šećera. Posebna negativnost je bila u samoj tehnološkoj kvaliteti korijena, pa je iskorištenje bilo znatno niže nego u zadnjih nekoliko godina”, priča nam član Uprave Viro grupe iz Virovitice u čijem je vlasništvu i Sladorana, Ivo Rešić. U obje tvornice, odnosno u Sladorani i Viru surađuju s oko 700 kooperanata.

“Kompletna proizvodnja je kreditirana po vrlo povoljnim uvjetima, i specifičnost je po tome što je stručno praćena od terenskih agronoma tijekom cijelog proizvodnoga procesa. Ovaj odnos s proizvođačima je puno bliži nego s klasičnim kooperacijama jer za razliku od ostalih roba šećerna repa može samo u šećerane, a šećerane mogu prerađivati samo šećernu repu. Ukidanje kvota šećera dovelo je u veliku neravnopravnost kompanije iz zapadnog i istočnog dijela EU. Sav šećerni sektor starih članica EU imao je dugi period prilagodbe u kojem su ugasili veliki broj šećerana malog kapaciteta i napravili nove veće, tehnološki puno naprednije i kvalitetnije. To im sad omogućava proizvodnju velikih količina jeftinijeg šećera što ugrožava šećerane koje su iz država koje su naknadno pristupile članstvu. Sretna je okolnost da su izuzetno niskom cijenom ugrozili i svoje poslovanje pa će sigurno doći do korekcija budućih proizvedenih količina. Upravo tu naše šećerane s povećanjem cijene šećera vide priliku za opstanak i daljnji razvoj”, ističe Rešić. Naglašava da je trenutno ipak najvažnije zadržati proizvodnju ove kulture na što većoj površini, jer ide se prema tome da se u proizvodnji postižu sve bolji rezultati na relativno manjim površinama, što podrazumijeva ostanak samo najboljih proizvođača šećerne repe. Dakle može se reći, na manjoj površini bolja proizvodnja, veća zarada, a time i veće zadovoljstvo proizvođača i šećerana.