Iako ima autizam, šestogodišnji Matija Čolakovac iz Gradišta veseo je i zanimljiv dječak, kreativan, spreman istražiti svijet oko sebe. Postoje izazovi, no Matija svakodnevno donosi radost u svoju obitelj, dokazujući kako autizam nije definicija njega, već samo jedan aspekt njegove osobnosti.
Dijagnoza je stigla kada je imao dvije godine i četiri mjeseca. Kako nam priča njegova majka Tamara, bio je dosta samostalan, ali nije imao pokaznu gestu i nije pričao.
„Zbog toga smo ga odveli logopedu koji je predložio senzornu sobu. Napravili smo i dva ADOS testa te otišli dodatno u Zagreb kako bi potvrdili dijagnozu. Ponašanje je ukazivalo na autizam, ali do zadnjega smo se nadali da ipak nije“, rekla je Tamara. Čuti dijagnozu, dodaje, nije bilo nimalo lagano, iako se u ranom djetinjstvu već moglo vidjeti da nešto ne štima.
Matija je jedan od 31 korisnika Centra za rehabilitaciju Mala Terezija koji su u spektru autizma. Kako nam je rekla ravnateljica Marija Lukenda, sedam ih je na smještaju, jedan korisnik je na poludnevnom boravku, a 23 ih ima psihosocijalnu i rano razvojnu podršku.
Od prijatelja čije je dijete također u spektru autizma naučili su puno pa su vrlo brzo s Matijom počeli sami vježbati. „Očekivanja od njega jednaka su kao i od njegove dvije sestre koje su djeca urednog razvoj, mora se znati red. Mogu reći da dosta dobro napreduje, zna se igrati s drugom djecom, normalno funkcionira, samostalan je, voli se grliti, a najveći problem su koncentracija i pažnja“, pojasnila je Matijina majka, sretna i jer okolina pokazuje razumijevanju i podršku.
Puno je napredovao i otkako je prije dvije godine krenuo na terapiju u Centar za rehabilitaciju Mala Terezija. Dva puta tjedno po sat vremena s njime rade logoped, defektolog, senzorni i radni terapeut, pa Matija danas zna čitati riječi s tri slova, računati do 10, brojeve do 100 i cijelu abecedu.
„On ulazi u školski period i polako izlazi iz radne i senzorne terapije jer se očekuje da neke stvari zadovolji kada krene u školi. No, sve svakako ovisi o djetetu jer to je spektar. Na papiru je jedna dijagnoza, a u stvarnosti može biti nešto potpuno drugo“, napominje Elvira Rukavina, njegov radni terapeut.
Dodaje kako je od početka cilj terapije osvijestiti ga o sebi i o drugima. Ono što mi radimo automatski, on je morao učiti, primjerice u isto vrijeme koristiti lijevu i desnu ruku, dodati čašu ili loptu, čak i slušati ljude oko sebe. „Nije nikoga doživljavao pa smo krenuli s razvijanjem njegove pažnje, sada ju nadograđujemo“, kaže Rukavina.
Malo „zvrkast“ i hiperaktivan, Matija se ne razlikuje puno od svojih vršnjaka. Jedino što mu treba malo više potpore, koju on definitivno ima na svakom koraku. Upravo to mu pruža i asistent u dječjem vrtiću, uz kojega s lakoćom istražuje apsolutno sve što ga okružuje.
Svaki dan novi je korak prema naprijed, iako izazovan, sa sobom nosi nevjerojatnu ljepotu i snagu. Matijina priča podsjeća nas da je svako dijete posebno na svoj način i zaslužuje ljubav, podršku i razumijevanje. Neka nam svima ovaj hrabri dječak bude inspiracija da zagrlimo različitost i širimo ljubav.
