Nasilje u odgojno-obrazovnim ustanovama jedan je od značajnijih problema suvremenog društva i samo prošle godine Ministarstvu znanosti i obrazovanja prijavljeno je 125 slučajeva nasilja, no s obzirom na neadekvatno vođenje evidencije, taj broj je vjerojatno i veći. U Vinkovcima stanje nije alarmantno, a istraživanje provedeno u vinkovačkim školama govori kako je nasilje u blagom padu u odnosu na prethodnu školsku godinu.
Vlada Republike Hrvatske donijela je nedavno Akcijski plan za prevenciju nasilja u školama kojim se želi stvoriti bolji zakonodavni okvir prevencije, ali i kvalitetnija potpora učiteljima, djeci i roditeljima u borbi protiv ovog problema. U akcijskom planu je, između ostaloga, navedeno kako se uočava da se većina prijavljenih slučajeva odnosi na vršnjačko nasilje, odnosno nasilje među djecom i mladima u prostorima u kojima se održava nastava, ali i na ulici. Nasilničko ponašanje, tjelesne ozljede, tučnjave i verbalno nasilje najčešći su oblici nasilja, a u najvećem broju slučajeva žrtve su upravo učenici.
Tako su u 2016. godini poduzete 24 krizne intervencije, 2017. godine bilo je 19 kriznih situacija, dok je u 2018. bilo čak 52 intervencije koje su zahtijevale usluge Tima za krizne situacije u školama. Broj preventivnih programa rastao je od osam u 2016. godini, do 38 u 2018. godini. U skladu s time i gledajući ukupna ulaganja u preventivne programe i krizne situacije, ona su povećana u 2018. godini u odnosu na 2016. godinu za 491.541 kuna, odnosno s 338.543 na 830.084 kuna.
Provjerili smo kakvo je stanje i u vinkovačkim školama što se tiče nasilja. Psiholozi i pedagozi s kojima smo razgovarali slažu se kako nasilje u našim školama i nije toliko velik problem kao u drugim gradovima, no kako uvijek treba biti na oprezu jer jako puno toga prođe neopaženo.
„Ukoliko je neka situacija malo teža obavijestimo i roditelje koji na početku budu zaštitnički nastrojeni, no kada vide što se uistinu dogodilo budu „na našoj strani“ i zajednički radimo na tome da se takvo ponašanje više ne ponovi. Nama se djeca uglavnom obraćaju tek kada nasilje traje duže, a kada se ono dogodi jednom ili dvaput, često za to nitko ne sazna“, rekao nam je psiholog Osnovne škole Ivana Mažuranića Robert Kovačević te potvrdio kako u ovoj školi nema nekih većih problema.
Da ni u ostalim školama nema većih problema s nasiljem govori nam i istraživanje o percepciji i pojavnosti nasilja među srednjoškolcima provedeno na prigodnom uzorku od 525 učenika srednjih škola grada Vinkovaca, koje su provele učenice Zdravstvene i veterinarske škole Dr. Andrije Štampara Vinkovci, u suradnji sa psihologinjom Sandom Horvatović. Rezultati su pokazali da je verbalno nasilje zastupljenije od fizičkog, što je potvrđeno i kroz razgovore s učenicima kojima je prezentirano istraživanje tijekom studenoga 2019. Učenici su najčešće ogovarali ili bili ogovarani, a oko 40% učenika barem se jednom našlo u tim situacijama. Sljedeći najčešći oblik nasilja je nazivanje drugog učenika pogrdnim imenom što je učinilo oko 47% učenika, a gotovo identičan broj učenika bio je ujedno i žrtva takvog ponašanja.
Što se tiče fizičkih oblika nasilja, oni su rjeđi i gotovo da ih i nema. No, važno je spomenuti kako velik broj učenika ne poduzima ništa ako nasilje vidi ili su pasivni promatrači neprimjerenog ponašanja. Oko 42% učenika je izravno doživjelo etiketiranje, izoliranje i diskriminiranje na račun stila odijevanja ili življenja. Najrjeđi oblik ponašanja su prijetnje drugima, 1/3 učenika navodi kako je prijetila drugim učenicima, a njih četvrtina navodi kako im je drugi učenik prijetio.
Učenici školsku klimu ocjenjuju prosječnom (dobrom) ocjenom, a više od 50% učenika navodi spremnost i volju da se u školi bave temama vezanih uz mir, toleranciju i rješavanje sukoba. 56% učenika tvrdi kako je nedovoljno izvannastavnih aktivnosti te kada bi bilo više aktivnosti u školi, rado bi se uključili.
Anketno istraživanje provedeno je uzastopno tri godine za redom te komparacija rezultata u analizi rezultata u drugom anketnom istraživanju i trećem, govori kako je nasilje u blagom padu u odnosu na prethodnu školsku godinu. Škole trebaju sistematično provoditi edukativna predavanja, radionice i istraživanja jer i mali pomak u percepciji i pojavnosti nasilja značajan je iskorak u procesu prevencije.
„Iz dugogodišnjeg iskustva mogu reći kako uz dobre odnose s predstavnicima Vijeća učenika uspijevamo pravovremeno otkriti naznake potencijalnog nasilja koji nije eskalirao. Kada se sukob već pojavio, važno je razgovarati i saslušati obje strane. Preporuka naše škole i stručne službe jest više uključivanje učenika u izvannastavnim aktivnostima humanog, solidarnog i empatičnog karaktera, stjecanje komunikacijske vještine asertivnosti, razgovaranje o problemima kako bi postigli dogovor u rješavanju konfliktnih situacija i događaja“, rekla je Sanda Horvatović, psihologinja Zdravstvene i veterinarske škole Dr. Andrije Štampara.
