Danas obilježavamo Međunarodni praznik rada, koji se u cijelom svijetu slavi u spomen na velike radničke prosvjede koji su održani u Chicagu 1. svibnja 1886. godine. Naime, sve jaču industrijalizaciju u 19. stoljeću obilježilo je nemilosrdno iskorištavanje mase radnika od strane vlasnika i poslodavaca. Male nadnice, dnevni rad i do 18 sati, iskorištavanje dječje radne snage i život na rubu egzistencije rezultirali su nizom štrajkova u kojima su se zahtjevali dostojniji uvjeti rada i života.

Najveći radnički pokreti dogodili su se u zemlji koja je imala najbrže rastuću industriju, odnosno SAD-u. Vrhunac se dogodio upravo u Chicagu kada je na ulice izašlo gotovo 50.000 radnika ističući tri zahtjeva, 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.

Vlast je na prosvjednike poslala jake policijske snage te je izbio žestoki sukob pri čemu je šest radnika ubijeno, a njih pedesetak ranjeno. Mnogo je prosvjednika uhićeno, a vođe štrajka izvedeni su pred sud. Petero ih je osuđeno na smrt, a trojica na dugogodišnju robiju. Tri godine kasnije na prvom kongresu Druge internacinale odlučeno je da će se svakog 1. svibnja održavati prosvjedi dok god radnici ne izbore pravo na dostojan život i rad. Već od sljedeće godine taj dan se slavi kao Međunarodni dan opće solidarnosti radništva.

U Hrvatskoj je prvi svibnja prvi puta obilježen još 1890. godine kada su radnici također tražili prava sažeta u zahtjeve tri osmice.

U neovisnoj Hrvatskoj 1996. godine Sabor je donio odluku da je 1. svibnja neradni dan koji se obilježava kao praznik pod nazivom Blagdan rada, to je izmijenjeno 2001. godine kada je službeni naziv izmijenjen u Praznik rada.