Glazba

Gabi i Marijan iz grupe Nola odabrali su 20 pjesma za 25. godišnjicu karijere

Objavljeno

prije 3 godine

6. svibnja 2018.

Napisao/la

Goran Čelig 3190 pregleda

Iza pulske grupe NOLA godine su glazbenog rada, ispreplitalo se privatno i poslovno, rad u studiju, turneje, gostovanja, koncerti… Sve su to omiljeni muzičari iz Istre pokušali obujmiti u albumu koji obilježava 25 godina njihova djelovanja, a koji se, naravno zove – 25.

Njihovi hitovi, balade i neke nezasluženo manje primjećene pjesme dobile su priliku još jednom doći do Noline publike.

Pjesme je odabrao dvojac koji ime Nola već 25 godina tako prepoznatljivo predstavlja – Gabrijela Galant Jelenić i Marijan Jelenić ili jednostavnije Gabi i Marijan, a za mastering kompilacije zadužen je bio Perica Šuran.

Autori fotografija na coveru su Mauricio Ferlin, Saša Miljević i Zoran Mikletić, a za dizaj odgovorna je Dubravka Zglavnik Horvat.

NOLA, 2018. / Photo: Ivana Kujundžić

No, kako Gabi i Marijan o Noli najbolje govore glazbom, o albumu je najbolje sve važno sročio glazbeni kritičar Hrvoje Horvat:

(Na)25 godina rada s glazbom iznad oblaka i nogama na zemlji

Pulska grupa Nola u 25 godina rada stigla je od odobravanja kritike do podrške široke publike rijetko konzistentnim i stilski ujednačenim opusom. S četiri albuma, EP-jem i singlovima, te koncertnim nastupima pokazali su rijetko viđenu dosljednost na domaćoj sceni, što se čuje i s aktualne kompilacije kojom slave 25 godina (dostojanstvenog) postojanja na ne baš dostojanstvenoj domaćoj estradi.

Vodeći dvojac Nole, pjevačica Gabrijela Galant i gitarist Marijan Jelenić, osim što su sjajni glazbenici ujedno su i protagonisti privatne (supružnici) i profesionalne labor of love opcije koju karakteriziraju strast i talent svojstveni istinskim protagonistima, a ne fejkerima. Da živimo u SAD, a ne ovdje i sad, glazba Nole od devedesetih naovamo sasvim prirodno bi se uklopila u tamošnji novi tradicionalizam. Dapače, kao kuriozitet treba navesti da je naslovna pjesma prvog albuma “Dio tebe” iz 1995. uvodnim akordima potpuno jednaka pet godina kasnije objavljenoj pjesmi “New York, New York” Ryana Adamsa. No, budući da su iz Pule, Nola je tijekom godina uporno slagala vlastiti mozaik s glazbom iznad oblaka i nogama čvrsto na zemlji, nudeći ozbiljne pjesme sa sjajnim vokalima Gabrijele Galant, brojnim žanrovskim posvetama, s finim gitarskim vezom Marijana Jelenića, od nepatetičnih balada sve do ultimativnog hita “Iznad oblaka” u kojemu su spojili sve sastojke u pjesmu koju je prihvatila najšira publika.

Znamo li koliko su na best of način bili složeni pojedinačni albumi Nole “Dio tebe”, “Osmijeh”, “Iznad oblaka” i EP “Negdje između” – te “Nola Piano” s klavirskim verzijama poznatih pjesama – nije čudno da je aktualna kompilacija “Nola 25”, povodom dvadesetipet godina rada, zbirka pjesama grupe koja je rijetko radila ispod tih best of standarda. Što je i struka znala prepoznati, pa su kritičarski panegirici tijekom godina redovito pratili njihove albume i koncerte koje su podjednako sugestivno održavali u formi dvojca ili čitavog benda. Dapače, već 1998., nakon drugog albuma Nole, Gabrijela Galant osvaja novinarsku nagradu Crni mačak u kategoriji najbolje “Rock pjevačice godine”.

NOLA, 2018. / Photo: Ivana Kujundžić

Nola se događala u porodičnoj manufakturi gitarista i skladatelja Marijana Jelenića i Gabrijele Galant Jelenić, jednog od domaćih vokala visokih standarda poput Zdenke Kovačiček, koja nije popustila pod pritiskom nižih strasti tržišta, već je unutar Nole ostvarila zanimljiv opus i vrijedan dio novijeg domaćeg ženskog pisma. Kad smo već kod glasa, godinama nakon što su The Voice i ostala natjecanja pjevačkih talenata ušla na domaće tržište, slušajući Nolu zapravo čujete što to znači “glas” i talent, ali s pogonom vlastitog autorskog materijala.

Dobar raspored pjesama na CD-u “Nola 25” kreće se od skromnije produkcije prvog albuma i ranih pjesama prema kvalitetnijem zvuku idućih, ali niti skromni budžet na početku rada nije rezultirao “jeftinim“ pjesmama. Dapače, preko country utjecaja “Osmijeha” i sve bolje bendovske svirke, Nola je 1997. drugim albumom stigla do drugačijeg izraza, u kojem su klavirske “Sami u Sali” (ne radi se o odi dvorani, nego mjestu Sali na Dugom otoku) i “To ljubav je” bile i ostale fascinantne intimistične vinjete besprijekorne vokalne izvedbe.

Nakon dulje stanke albumom “Iznad oblaka” 2009. doživjeli su uspjeh koji se rijetko događa i puno većim zvijezdama, ali je kvaliteta, srećom, odigrala svoje; nominirani su u šest kategorija nagrade Porin, osvojili su ga u prestižnoj kategoriji “pjesme godine” s naslovnom temom albuma, koja je pak proglašena i hitom godine na Hrvatskom radiju. Da uspjeh kod publike može stići i ovako dobru glazbu potvrdilo se opet 2016.; prije nego je objavljen zadnji EP Nole “Negdje između”, pjesma “Moj svijet” završila je godinu među deset najemitiranijih u domaćem radijskom eteru.

NOLA, 2018. / Photo: Ivana Kujundžić

Od dvadeset uključenih pjesama (s kratkim instrumentalnim “Prologom”) na kompilaciji “Nola 25”, četiri nisu sa studijskih albuma; pjesme “Nikad” sa Zagrebačkog festivala 2014., singl “Na obali” iz 2013., te posljednje dvije; “Život je san” iz istoimene predstave 2000. i “Drukčije”, singl iz 2015 u remixu Blacksoula & Marka de Linea.

Nastale u razmaku od 15 godina, upravo te dvije posljednje pjesme s osjetno modernijom produkcijom, hipnotičkom clubbing plesnom atmosferom i sjajnom, drugačijom art-rock gitarističkom svirkom Marijana Jelenića (“Život je san”), te izvrsnim, eteričnim vokalima Gabrijele Galant, pokazuju s koliko se lakoće glazba Nole može pomicati u drugačije žanrove. I put na koji bi Nola mogla otići idućim projektom. No, što god da izaberu u budućnosti, prošlost nas je naučila da će sigurno biti – iznad oblaka.

HRVOJE HORVAT

Popis pjesama albuma ’25’:

Prolog
Dio tebe
Grad iz snova
Pun mjesec
Osmijeh
Iznad oblaka
Do kraja
Zauvijek
Bez tebe
Dan
Ljubiš me
Sami u Sali (Piano)
To ljubav je (Piano)
Nikad
Na obali
Moj svijet
Sve bi bilo lakše da je ljeto
Negdje između
Život je san
Drukčije (Blacksoul & Mark de Line Radio Edit)

Povezane objave:

Sljedeći članak

Ekskluzivnom koncertnom promocijom riječki The Siids oduševili publiku

Prethodni članak

Nellcote – Future’s Gone za zaokret u zvuku zagrebačkog blues-folk benda

Film i glazba

Nastavak rock’n’roll misije: Kensington Lima objavili drugi studijski album

Objavljeno

prije 7 sati

24. listopada 2021.

Napisao/la

Goran Čelig 89 pregleda

Foto: Feđa Klarić/Branko Dragičević

Nakon niza predstavljenih singlova i videospotova, uključujući aktualni “Dolly”, bend Kensington Lima objavljuje drugi studijski album, naslovljen “Southbound”.

Autor pjesama je frontmen benda Josip Radić, koji se kroz niz godina istaknuo i u prepoznatljivim domaćim glazbenim pričama; aktivan je član bendova Beatles Revival Band, Pavel i Buđenje te je suosnivač iznimnog projekta Valentino Bošković, s kojim je oživio priču o prvom bračkom astronautu.

Uz to, istaknuo se i kroz autorske suradnje s Nenom Belanom (Zvijezde), Sašom Antićem, TBF-om i Cambi (Bambina Mia), Lovorkom Sršen (Tako lako), a potpisuje i autorstvo posljednjeg Yayinog singla “Treba nam dosade”.

Kad ne svira i piše za druge, posvećuje se svojoj autorskoj priči, kako kaže, svom “malom OPG-u”, bendu Kensington Lima s kojim predstavlja netom objavljeni album “Southbound”. Izdanje donosi 11 autorskih pjesama prožetih melodijama i harmonijama u maniri pop-rock i americana žanrova s daškom vintage atmosfere i doprinosom iznimnih gostiju domaće glazbene scene.

Pjesme za novi album nastajale su u razdoblju od 2019. do 2021. godine, a njihovu produkciju potpisuje Jere Šešelja, ujedno i član benda. Uz Radića i Šešelju, u radu na albumu su sudjelovali i ostali članovi Kensingtona Lime – Lovorka Sršen (vokal), Danijel Benko (gitara), Karlo Kurtalj (bas) i Davor Capković (gitara).

Uz članove benda, u snimanju pjesama sudjelovala su i iznimna imena domaće glazbene scene, a to su Toni Starešinić, Tibor Karamehmedović, članovi Fiumensa, Olja Dešić i Vedran Križan, zatim Vlado Mirčeta iz Mayalesa, Dean Melki iz Pavela, Marko Jurić (Belfast Food, Beatles Revival Band), Mihael Kurjančić (Vatra), Donat Mandić, orkestrator i skladatelj Dalibor Grubačević te vokalistice Katarina Radić i Ivana Kovačević. Također, svoj tekstualno-autorski doprinos dao je i Neven Kolarić, višegodišnji Josipov prijatelj i suradnik.

Naslovnicu albuma “Southbound” krasi fotografija cijenjenog splitskog fotografa Feđe Klarića, nastala 1981. godine na splitskoj Rivi, i oživljena sada, četrdeset godina kasnije. Za njenu prilagodbu u obliku artworka zaslužan je Branko Dragičević.

Kao najavni singlovi albuma, zajedno s pratećim videospotovima, ove su godine predstavljene balada “What Was That You Said”, montipajtonovska “Cheer Up, Old Bugger” te aktualni singl “Dolly”.

“Southbound” predstavlja drugo po redu studijsko izdanje benda, a debitantski album “May” objavili su krajem 2018. godine te su s njim ostvarili i nominaciju za glazbenu nagradu Porin, u kategoriji “Novi izvođač godine”.

“Ovo je, dakle, taj “problematični drugi album” nakon kojeg ćete Kensington Lima zavoljeti još više ili zauvijek izbrisati iz svoje playliste. Od prvog tejka prve pjesme do zadnjeg tejka zadnje pjesme prošle su tri godine, dosta se toga promijenilo, s obje strane kućnog praga. Ove pjesme su kronika tog perioda, uz poneko prisjećanje i usputnu anegdotu. Hvala svima na slušanju, javite mi dojmove!”, zaključuje predstavljanje albuma frontmen i autor Josip Radić.

Album “Southbound” je od petka, 22. listopada 2021. dostupan za slušanje na svim glazbenim streaming platformama.

Nastavi čitati

Film i glazba

Helado Negro predstavlja novi, hipnotički dobar album “Far In”

Objavljeno

prije 7 sati

24. listopada 2021.

Napisao/la

Goran Čelig 73 pregleda

Foto: Nathan Bajar

Američki glazbenik ekvadorskog porijekla Roberto Carlos Lange poznat kao Helado Negro, objavio je 22. listopada ove godine za izdavačku kuću 4AD svoj novi album “Far In”. Ovo je njegov prvi album za 4AD, ukupno sedmo dugosvirajuće izdanje, a slijedi Negrovo revolucionarno izdanje “This Is How You Smile” koje je Pitchfork proglasio 7. najboljim albumom 2019. godine.

Kada je Lange počeo pisati “Far In”, a što je bilo odmah nakon objavljivanja albuma “This is How You Smile” (RVNG Intl., izdanje 2019.), nije mogao predvidjeti da ćemo uskoro morati naučiti kako ostati kod kuće i biti zvijezde naših domaćih plesnih podija s bliskim osobama i internetskim zajednicama.

Od toga je nastala i ideja za prvi objavljeni i naslovni singl ‘Gemini and Leo’: par protagonista ostaje u zatvorenom prostoru kako bi iznova otkrili jedno drugo, uz glazbu koja podsjeća na Robertovu mladost i odrastanje na jugu Floride, slušajući klupske pjesme 1980-ih, i njihov semplirani povratak u hip-hopu 1990-ih. Vizije prošlosti i budućnosti susreću se u euforiji uptempo bubnjeva, funky bas linije Jen Wasner (Flock of Dimes) i galaktičkog vrtloga toplih i čeličnih sintetičara, i sjajnih pratećih vokala Opal Hoyt (Zenizen).

Slijedila je ‘Outside The Outside’, pjesma usko povezana s tradicijom Ekvadora i obitelji kao čvrste i prisne zajednice, a prateći vizual je snimka njihovih obiteljskih zabava iz osamdesetih. Singl ‘La Naranja’ pjesma je na španjolskom jeziku stoga mnogima nerazumljiva. Ali samo tekstualno, jer glazba priča za sebe pa je pjesma fascinantna vožnja bez ikakvog razumijevanja onoga što Lange govori. Ipak, ‘La Naranja’ je pjesma o svijetu i onome što možemo napraviti da bi ga spasili.

Novoobjavljeni singl s albuma pjesma je ‘There Must Be A Song Like You’, o kojoj Roberto kaže: “Sve naše pjesme su toliko različite. Sva iskustva koja smo mi, može li postojati pjesma poput tebe? Ova pjesma je karta ovog istraživanja. Tražite melodije i ritmove koji ste vi. Mi smo drukčija pjesma – dan za danom i trenutak za trenutkom.”

Roberto i njegova partnerica, vizualna umjetnica Kristi Sword, početkom 2020. godine uputili su se u teksaški grad Marfa raditi na zajedničkom projektu “Kite Symphony”. Planirani trotjedni ostanak, uslijed pandemije i karantene, produžio se na šest mjeseci, tijekom kojih je nadahnuti Roberto napisao značajnu količinu pjesama s novog albuma. Napisao je i novu pjesmu ‘Agosto’, sa svojim razmišljanjima o vlažnoj atmosferi rodnog grada gdje latice cvijeća i plodovi padaju i slatko propadaju na betonu. U pjesmi se pojavljuju njegovi dugogodišnji prijatelji Buscabulla, s kojima u glazbi dijeli taj melankolični zov karipskog doma.

Tijekom Robertove karijere zamišljena bića, duhovi i ukleti strojevi pojavljuju se u znanstveno-fantastičnim pričama i njegovim vlastitim dočaravanjima. Ove priče su se udomaćile u pripovijestima koje osnažuju zajednicu i solidarnost. Njegove pjesme ‘It’s My Brown Skin’ (2016.) i ‘Please Won’t Please’ (2019.) potvrđuju afirmaciju Latino identiteta, koja se očituje kroz ponavljajuće slike sjajne, smeđe puti, percepciju koja je ukorijenjena koliko u duhovnoj svijesti o otpornosti i zaštiti, toliko i u fizičkom iskustvu.

Lange kaže da na novom albumu “slavi duhove”, prihvaćajući zadovoljstvo i slobodu slijediti ono metafizičko; sjaj se pojavljuje bez riječi u novoj pjesmi ‘Brown Fluorescence’ ukrašenoj minimalnim rasporedom slojevitih, eteričnih, vokalnih petlji. U pjesmi ‘Purple Tones’ pjeva “We grow younger to stay strong”, uz razigrana zvona čeličnih bubnjeva i uživajući u kreativnom vremenskom prostoru sumraka, budnih snova i tranzita, samoraspadajući se nigdje i bilo gdje, ali dodir kose održava zemaljsku vezu s onim tko ste i do čega vam je stalo.

Na jesen se, nadahnut rezultatima pustinje, vratio u Brooklyn. Od dugogodišnjeg prijatelja kupio je električni klavir Rhodes, koji je postao katalizator koji je inicirao nastajanje većine preostalih pjesama na albumu. Nakon vremena provedenog izvan promijenjenog grada, njegove baze tijekom 15 godina, pjesmama ‘Hometown Dream’ i ‘Out the Outside’ bez ispričavanja se raduje novim mjestima i mogućnostima.

“Rješenje nije u bijegu, morate ući unutra” – razmišlja Roberto o razvoju epskog dvostrukog albuma Helado Negro u ovim izvanrednim vremenima. Teški, pulsirajući ritmovi tjeraju pjesmu ‘Aureole’ kroz distopijski krajolik, ali kad govori o beskrajnim psihološkim ograničenjima, bljesne sjajni sjaj beskonačnosti. Ovaj “chiaroscuro” učinak sugerira put koji se ne zaustavlja pod monumentalnim silama i tjeskobama, već obuhvaća temu nepoznatog s otvorenošću, užitkom i rastom.

Nastavi čitati

Film i glazba

Sanremo – novi bend na glazbenoj sceni predstavlja prvi singl “Muzika”

Objavljeno

prije 7 sati

24. listopada 2021.

Napisao/la

Goran Čelig 78 pregleda

Foto: Dallas promo

Samo ime benda, Sanremo zapravo jer povezano s nastankom pjesme “Muzika”, koja je prvotno zbog mediteranskog jazzy prizvuka bila zamišljena kao „prijedlog“ za veliki festival Sanremo, a iz toga se razvila glazbena priča koja ide u smjeru istoimenog albuma “Muzika”, za koji je već spremno nekoliko pjesama.

Bend Sanremo ujedno je i životni projekt svestranog kantautora Emila Kirbiša (zagrebačkoj klupskoj publici poznatog i kao pjevača u cover bendovima Dusty Grooves, potom Funkophonix te Emil & Jurillaz Trio, s Juricom Hotkom i Juricom Rukljićem).

Prvi singl kojim se predstavljaju publici je “Muzika”, pjesma koju Emil opisuje kao osobnu refleksiju i emociju povezane s čudnim vremenima korone, potresa i ostalih “potresnih” pojava u kojima svi živimo u zadnje vrijeme.

Na njoj je radio s istaknutim i nagrađivanim domaćim jazz i klupskim glazbenicima koji zajedno s Emilom čine Sanremo, a oni su: Zvonimir Bajević (trube), Mario Bočić (saksofoni), Jurica Rukljić (ventil bas trombon, tuba), Davor Doležal (gitara), Zvonimir Šestak (kontrabas, el. bas), Bojan Drakulić (klavijature) i Frano Putica (bubnjevi, udaraljke).

Za zvuk neizostavni Vid Žgajner iz Slovenije odradio je produkciju, mastering i dio aranžmana dok ostatak aranžmana potpisuje Bojan Drakulić, a “Muziku” je snimio Luka Grubišić – Čabo u svom Soundbrick studiju.

Ova izrazito svestrana ekipa nije uglavljena u samo jedan žanr, već svojom svestranošću i kvalitetom izlaze iz klasičnih žanrovskih okvira te se igraju glazbom pa je izričaj benda svojevrsna mješavina popa, jazza, funka te na momente čak i bluesa i rocka.

Vizualno atraktivan spot ideja je mladog režisera i producenta Svena Čustovića, kojemu je u produkciji asistirao Gregor Poljakovski. Kombinacija atraktivnih interijera i zanimljivih outdoor lokacija, uz poseban naglasak na detalje i izmjenu svijelih i tamnih scena, montirani su u dinamičan video kojim je “Muzika” zaokružena u jednu jako lijepu glazbenu priču.