Funkcioniranje i razvitak svakog naselja, a pogotovo gradova u velikoj mjeri ovisi o organizaciji gradske uprave koja je u stanju prepoznati potrebe stanovnika, procijeniti svoje financijske mogućnosti, planirati urbani i demografski razvitak, komunalnu opremljenost, gospodarsku razvijenost i slično, te koja ima viziju ukupnog razvitka ne za vrijeme trajanja i osvajanja mandata odnosno stjecanja povjerenja stanovnika, već za dulje vremensko razdoblje baštineći sve pozitivne aktivnosti i tekovine iz prethodnih razdoblja. Sve to ovisilo je i o čelnim ljudima uprave koji su kroz povijest nosili različite naslove najčešće načelnici, a potom gradonačelnici. Brojni su primjeri poznatih i uspješnih gradonačelnika u svijetu pa čak i u Hrvatskoj koji su upisani u povjesnice gradova kojima su upravljali i učinili ih prepoznatljivim.
I Vinkovci imali su svoje načelnike i gradonačelnike koji su na ovaj ili onaj način obilježili vrijeme u kojim su živjeli. Osim na početku nakon Drugog svjetskog rata u bivšoj socijalističkoj državi institut gradonačelnika bio je ukinut. Nakon raspada bivše države u samostalnoj hrvatskoj državi on je ponovno uveden. Od toga vremena do danas promijenilo ih se nekoliko, no još je prerano bez povijesnog odmaka suditi o njihovom radu.
Što su i kakvi Vinkovci danas svima je dobro znano, a kakvi su bili nekada, kako su se razvijali te što je zaslugom nekadašnjih čelnih ljudi grada postignuto vrijedno je spomena.
Vinkovci su gradsku vlast odnosno upravu imali još u doba Vojne Granice. Nakon njezinog razvojačenje utemeljena je na novim načelima i s širim ingerencijama. Vinkovci su postali općinsko središte koje je imalo svoga načelnika. Prema dostupnim dokumentima i radovima povjesničara u graničarskom razdoblju vinkovački načelnik oko 1868. godine bio je Adolf Albrecht. U periodu nakon razvojačenja Vojne granice pa do kraja Prvog svjetskoga rata vinkovački načelnici bili su Gustav Bell oko 1880. godine. V. Popović obnašao je tu funkciju 1882. godine. Antun Riesl bio je načelnik u periodu od 1898. do 1890. godine, a od 1901. -1906. godine načelnik je bio Josip Nebel. Od 1907. do 1918. g. kada je došlo do raspada Austro-Ugarske države načelnik je bio Adolf Albrecht.
U Kraljevini SHS, kasnije Kraljevini Jugoslaviji od 1919. do 1920. godine načelnik je bio Pajo dr. Stanišić, a od 1920. g. do 1921. g. načelnik je bio Ivan Krepelka.
Kada su Vinkovci stekli status grada za prvoga gradonačelnika bio je imenovan odvjetnik dr. Đuro Topalović koji je tu funkciju obnašao od 1921. – 1923. g.
Nakon njega do 1929. g. gradonačelnik je bio odvjetnik Nikola Janković. Poslije uvođenja diktature Aleksandra Karađorđevića u siječnju 1929. g. načelnik je bio projugoslavenski orijentiran odvjetnik dr. Pajo Šumanovac koji je tu dužnost obnašao do 1935. godine. Nakon njega kratko vrijeme na tom položaju nalazio se dr. Levin Plemić.
U vrijeme burnih političkih previranja i Sporazuma Cvetković – Maček u periodu od 1935. – 1938. godine gradonačelnik je bio Mišo Marić. Viktor Urbiha bio je gradonačelnik 1938. g., a 1940. g., gradonačelnik je bio Đuro Bader, a za vrijeme trajanja Drugoga svjetskog rata i Nezavisne Države Hrvatske od 1941. – 1945. g. gradonačelnik je bio Franjo Dučmelić.
Prvi gradonačelnik Vinkovaca u novoj Jugoslaviji bio je Viktor Urbiha koji je nakon kratkog vremena podnio ostavku. Iako se radi o novijoj povijesti podaci o njima nedovoljno su istraženi i objavljivani pa ćemo ovom prilikom spomenut neke zanimljivosti vezane uz njihovo djelovanje i vrijeme u kojem su živjeli.
Krajem graničarskog razdoblja broj stanovnika se polagano povećavao, grad teritorijalno prema rasteru glavnih prometnica uz njih po dužini širio i u komunalnom pogledu koliko toliko napredovao. Već 1865. g. Vinkovačke ulice bile su prvi puta osvijetljene jer je uglavnom u središnjem dijelu bilo postavljeno 48 uličnih petrolejskih lampi. Vinkovci su poprimali osobine urbanog naselja. Asfaltirale su se ulice i pločnici uglavnom današnjeg središta. Podizani su nasadi i perivoji. Započelo je uređenje Velikoga parka. Umjesto petrolejske uvodila se plinska rasvjeta. Sagrađena je moderna narodna škola. Sagrađen je željezni most na Bosutu. Park Lenije utemeljene su 1868. g.
U prvom desetljeću 20. stoljeća pa do svršetka Prvoga svjetskoga rata na čelu grada nalazio se načelnik Adolf Albrecht kojemu se pripisivalo kako je zaslužan za uređenje grada. Uz njega gradskom politikom bavilo se Općinsko zastupstvo koje je prvotno imalo 14, a pred sam rat 18 članova. Prema sačuvanim dokumentima i zapisima u tadašnjim novinama odnosi između Zastupstva i načelnika nisu bili idilični već često konfliktni i neprijateljski, a njegove velike zasluge o kojima sam i ja pisao u svojim radovima izgleda da baš i nisu bile takve. Zato ovu priču o vinkovačkim načelnicima i gradonačelnicima upravo i počinjemo s njim.
Tadašnje Općinsko zastupstvo radilo je na način da je imalo nekoliko odbora kao što su Odbor za prisegnuće novoizabranih općinskih vijećnika, Uboški odbor, Vatrogasni odbor, Financijalni odbor, Odbor za pregledbu završnih računa, Odbor za popis konja i kola, Zdravstveni odbor, Procjenitelji, Odbor za potragu stavnih obvezatnika, Školski odbor, Odbor za izbor, Građevni odbor, Odbor za uređenje nužnih prolaza i Kontrolno povjerenstvo. Prema dogovoru redovne općinske sjednice održavale su se jednom mjesečno i to svakog prvog ponedjeljka u mjesecu. Sjednice su se morale pravodobno građanstvu najaviti da zna kada su sjednice, što je na dnevnom redu i da svatko ima pravo istima prisustvovati. Kako je prostorija za održavanje sjednica bila mala obzirom da se u njoj sat dva sjedi nije bilo dozvoljeno pušenje.
U Zastupstvu nalazili su se ugledni Vinkovčani različite političke orijentacije i nacionalnog sastava budući je u njemu pored Hrvata bilo Nijemaca, Židova i Srba. U samoj Austro-Ugarskoj dolazilo je do političkih previranja kako na razini hrvatskih zemalja tako i lokalnim razinama. Kako je dolazilo do nacionalnog osvješćivanja pangermanska promidžba i ideje i u Vinkovcima propadale su.
Načelnik Albrecht koji je u 19. stoljeću već obnašao ulogu načelnika nije se snalazio u prostoru i vremenu pa je često dolazi u sukob s Općinskim zastupstvom koje je stoga tražilo njegovu smjenu. Gradski odbornici željeli su njegovu smjenu pa su se posredstvom lokalnih novina Svjetlost obraćali građanima iznoseći podatke o njegovom lošem vođenju grada. Njega su opet posredstvom pronjemačkih novina branili mađaronski i pronjemački orijentirani Vinkovčani. U obraćanju javnosti članovi zastupstva zahtijevali su ….“ Izabrani povjerenjem Vaših nezavisnih glasova, zadasmo Vam podpisani općinski odbornici tvrdu vjeru, da ćemo bez ikakovog strančarstva i osobnosti, budno paziti na interese koli Vašega toli našega mjesta.
Tu svoju riječ i održasmo zahtijevajuć kao većina općinskog zastupstva od g. načelnika Albrechta, da se točno drži zaključaka opć. zastupstva i da ih provađa, a ne da ih prema dosadanjoj praksi omalovažuje i ismjehiva, te protivno radi, kako se to njemu svidi. Pošto se g. Albrecht ne drži zaključaka većine opć, zastupstva, a pošto u našoj općini imade sva sila pitanja, koja treba razjasnili, da se znade tko pije, a tko plaća, to evo iznašamo javno pred Vas neka gravamina, koja terete g. Albrechta, da kao zreli ljudi prosudite, da li se smije u našoj općini i nadalje gospodariti kao do sada…
“Obzirom na to, te obzirom na ignoriranje zaključaka opć. vijeća po g. načelniku, izrazila mu je većina opć. zastupstva na usta svoga člana opć. vijećnika g. Čuljata nepovjerenje te zahtjevajući njegov odstup u sjednici opć. vijeća od 4. o. g. ( 1914.g. ) čime je došlo do otvorenog konflikta izmedju većine opć. vijeća i g. načelnika.“
U 15. točaka iznijeli su svoje primjedbe jer : …..nije proveo u djelo rušenje stare i izgradnju nove zgrade općine; …nije proveo odluku o reviziji cijena stanarina u kućama u vlasništvu općine; nije pratio i kontrolirao rad vinkovačke plinare, te kako nesavjesno radi i rijetko se nalazi u uredu, a kad je tamo strankama psuje i na njih galami tako da građani zaziru od općine. Velike primjedbe iznosili su na aktivnosti i investicije koje je poduzimao u komunalnom uređenju grada. Navedeni primjeri ilustriraju tadašnje prilike i odnose koje su imale utjecaja na ukupni razvitak grada.
…“ Prije dvije. godine napravljene su neke općinske ceste po Mac Adamovu
sistemu. Te su ceste predane prometu, a da nijesu posve dovršene, Poduzetnik je
isplaćen, ceste danas već posve iskvarene, a neke upravo derutne, dok je sitni šljunak opredijeljen za posipavanje tili kojekuda raznesen. Sada se više nezna, da li su te ceste od kamena ili ne, jer se moraju iznova popravljati i prekopavati, čime su samo u ludo. silne hiljade općinskoga novca u tutanj potrošene.“
….„Nas načelnik g. Albrecht je na svoju ruku nabavio velika tovarna kola za našu općinu za prevažanje mesa iz klaonice, koja se ne mogu upotrebljavali, jer su za taj posao neupotrebiva, pa sada stoje badava u šupi čekajući na svoje rasulo, čime je i opet velika svota općinskog novca samovoljno po g. načelniku u ništa utučena.“…
…„Premda bivše općinsko vijeće nije nikada zaključilo, ipak je g. načelnik Albrecht na svoju ruku za silne hiljade nabavio vodovodne cijevi, koje su u zemlju tako nespretno smještene, da nikako ne funkcioniraju tako, da će naša općina morati baciti u ludo još mnoge hiljade za podizanje novoga rezervoira, ako hoće, da bar kaku taku korist imade od napravljenih vodovodnih cijevi. Ne pravi li se novi rezervoir, to ćemo badava ostaviti u zemlju zakopane hiljade, a ceste će se poljevati kao i danas. Ne možemo, a da ovom prilikom ne spomenemo i silni gubitak općine, koji ju je zadesio zastojem asfaltskih radnja,
koje su morale zastati, dok su se kopale jame za cijevi i dok su se iste po odredbi
g. načelnika postavljale.“ …
U gradskom zastupstvu nalazili su se : dr. Mato Novosel, Mutimir Maretić, Petar Čolaković, Ante Rott, Šima Tomašević, Stipa Čordašić, Filip Roth, Ivan Kopilović, Pajo Baltić, Mato Vuksanović, Rudolf Gross, Albert Beck, Šandor Veselinović, Rudolf Riesel, Josip Lehrner, Ivan Čuljat, Mata Takšić i Hinko Bresslauer.
Nakon svršetka velikog rata promijenila se država, Vinkovci i njegovi načelnici odnosno gradonačelnici počeli su ispisivati novu stranicu. O tome malo detaljnije drugom prilikom.
