Sezona je godišnjih odmora, oni koji i dalje nisu bili na moru sitno broje do odlaska, a onima manje sretnima, koji će svoj godišnji odmor provesti u Vinkovcima donosimo jedan pregled iz prošlosti u kojemu se govori kako su nekad Vinkovčani i oni iz okolice provodili svoj godišnji odmor i slobodne vikende, odnosno kakve su mogućnosti tada imali i oko čega se vodila polemika u vrijeme kada nije svaka obitelj imala automobil ili dva, kada se za godišnji odmor štedjelo cijelu godinu, kada je luksuz bio otići na kupališta udaljenja svega sat vremena vožnje od Vinkovaca.
Davne 1963. Z. Medaković, novinar tadašnjih Novosti, obišao je kupališta i odmarališta u blizini grada na Bosutu i dao svoj osvrt ljudima o tome što ih tamo čeka, kakve su cijene, usluga i domaćini.
Prvo je posjetio kupališni prostor „Elektro – Slavonije“ koje se nalazilo u Erdutu ili Dalju, ni on sam nije siguran jer se na putu tamo izgubio zbog manjka oznaka. Do kupališta se moglo doći vlakom koji je kretao radno ujutro, a vraćao se oko 16 sati ili kasnije, oko pola noći. Vikend karta iznosila je 280 dinara, a mala posjećenost pripisana je velikoj udaljenosti od Vinkovaca. Sat vremena vožnje velika je udaljenost?
Nakon prvotnog razočarenja, posjetio je izletište na Novoj brani. „Bilo je popodne kada smo stigli. Prvo iznenađenje: poručeno pivo bilo je rashlađeno ledom“, zasad dobar početak, zar ne? Nakon hladnog piva uslijedio je i hladan tuš. Posjećenost ovog izletišta također je bila mala, cijena 100 dinara po ležaju, a javni prijevoz nepostojeći.
Treću sreću novinar Medaković i njegova ekipa pronašli su na „Marici“ i „Barutani“. Broj kupača na „Marici“ ovisio je o radnom vremenu „Barutane“ koja je tada bila uvjerljivo najposjećenije kupalište – čak 500 kupača na dan. Sve je na tadašnjim vanjskim bazenima bilo odlično, a Vinkovčanima je samo falio dječji bazen, kabina za presvlačenje i dva, tri suncobrana za potpunu sreću. Koliko je ljudima tada malo trebalo za veselje potvrđuje i zaključak na samom kraju članka. Sva su im izletišta bila dobra, zavisi tko u čemu uživa, samo im je bilo potrebno da im Grad osigura prijevoz, odnosno više dnevnih linija, i bili su spremni za nedjeljne odmore i provođenje slobodnog vremena sa svojim obiteljima i prijateljima.
