U prostoru sportskog centra Zara jučer je održan Božićni turnir i domjenak STK Cibalia Vinkovci na kojem su se okupili igračice i igrači, uprava kluba, roditelji, djeca, prijatelji, a poseban gost bila legenda ženskog stolnog tenisa, neponovljiva Branka Batinić. Uz igru, druženje, zabavu, grickalice i piće, proslavljeno je ovo blagdansko vrijeme, a najbolji na turniru dobili su svoje zaslužene diplome koje im je dodijelila ni manje ni više nego legendarna Branka.
Iz Vinkovaca je potekao niz vrhunskih stolnotenisača i stolnotenisačica reprezentativnoga formata, no naša Brankica posebna je i neponovljiva. Započela je kao vinkovačka vunderkind djevojčica, s nepunih 13 godina postala reprezentativka, sredinom sedamdesetih i osamdesetih postala je igračica europskog i svjetskog formata, potom vrstan trener, a u veteranskoj konkurenciji europska i svjetska prvakinja. Uz to postala je uspješna menadžerica koja je stekla stupanj magistrice znanosti, koja je sportsko i poslovno umijeće pokazala u Njemačkoj gdje je desetljećima živjela, ali i u svojoj domovini Hrvatskoj. Rođena u Vinkovcima 8. svibnja 1958. Djetinjstvo i ranu mladost provela je uz majku Mariju apotekarsku laboranticu, oca Đuru krznarskog obrtnika i stariju sestru Blaženku. Pohađala je osnovnu školu koja je tada nosila naziv OŠ Bratstvo-jedinstvo, a potom vinkovačku gimnaziju u kojoj je maturirala 1977. godine. Sklonost prema sportu naslijedila je od oca. Starija sestra nije pokazivala veći interes za sport već je više naginjala glazbi i uspješno je svirala harmoniku. U složnoj i vrijednoj obitelji stekla je radne navike, odgovornost i rano shvatila da samo predan rad donosi uspjeh i sreću. Bila je odlična učenica i marljiva djevojčica koja je i u najranijoj dobi majci pomagala u kućanskim poslovima. Stizala je učiti, pomagati u obitelji, trenirati, ali i naći vremena za zabavu i prijatelje. Igračku karijeru započela je kao pionirka u STK Spačva iz Vinkovaca. Već 1967. godine na turniru koji je organizirao njen klub kao devetogodišnja pionirka u natjecanju sa starijim omladinkama osvojila je drugo mjesto. Godine 1968. na otvorenom prvenstvu Vinkovaca natjecala se u pionirskoj i juniorskoj konkurenciji i u oba natjecanja premda najmlađa osvojila je prvo mjesto. Na otvorenom seniorskom prvenstvu Slavonije održanom 1968. godine u Valpovu bila je najveće iznenađenje jer je kao devetogodišnja pionirka osvojila odlično 4. mjesto. S 10 i pol godina postala prvi pionirski reket Hrvatske u stolnom tenisu. Godine 1969. postala je pionirska reprezentativka Hrvatske. Uz stolni tenis voljela je igrati i nogomet. Stanovala je u blizini Stadiona malih sportova, pa je često sa dječacima iz susjedstva igrala nogomet. Kakav je igrač bila najbolje svjedoči podatak da su se kod sastavljanja tima obje strane borile da igra u njihovoj ekipi.Od 1969. godine STK Spačva izdvojio se iz sustava SD Spačva i pripojio SD Lokomotivi gdje su bili bolji uvjeti za trening i razvoj stolnog tenisa u Vinkovcima. Na rang listi najboljih stolnotenisačica pionirki bila je na prvom mjestu sa 65 bodova prednosti u odnosu drugoplasiranu igračicu. S trenerima Hermanom Vukušićem i Joletom (Ljubinkom) Skakićem koji su stvorili desetine izvrsnih vinkovačkih stolnotenisača i tenisačica postala je vrhunska hrvatska i jugoslavenska stolnoteniska reprezentativka još dok je igrala za Lokomotivu. U gimnazijskim danima, s ping-pong lopticom, proputovala je cijeli svijet, od zapadne Europe do Moskve i Pekinga.
