„Svako jutro sveta misa, zornica, a onda osvane najljepši dan — Badnjak! Post, čišćenje kuće, staja, unošenje drva u kuću, jer se dva dana Božića to nije smjelo raditi. Životinje dobiju obilatiji obrok. Svi moraju osjetiti da se približava nešto VELIKO. Badnjak: Između 17 i 18 sati, sve je spremno! Čekamo. Dada (tata) unosi slamu u kuću, pozdravlja nas »Faljen Isus«, čestitam vam Badnjak, Adama i Evu i Isusovo rođenje. Zatim svi kleknemo po slami i molimo 5 Očenaša, Anđeo Gospodnji i Vjerovanje. Žito i večera je na stolu, svijeće gore. Sva je kuća osvijetljena, cijelu noć gori svjetlo, a i u peći gori cijlu noć da malom Isusu bude toplo. Na stolu ima svega i svačega, ali sve posno”, piše o Božiću 1990. i sjećanju na djetinjstvo, danas pokojna teta Amalija Popović, žena koja je svoj život posvetila ljubavi prema tradiciji i folkloru potkovana katoličkim odgojem Šokaca starosjedilaca Srijema i Slavonije.
„Poslije večere pjevaju se božićne pjesme, a mi mlađi išli smo u društvo, gdje smo također pjevali božićne pjesme, sve do 23 sata, a onda svi skupa idemo u crkvu, uz pjesmu do 24 sata”, prisjeća se vanjska suradnica Vinkovačkog lista te predratne godine kada se gotovo prvi puta ovdje javno piše o katoličkim običajima uoči najradosnijeg kršćanskog blagdana.
Stoga ni ne čudi, da je tadašnji urednik dobio slobodu čak cijelu stranicu posvetiti običajima puka ovoga kraja koje su potajice, u krugu svojih obitelji do tada slavili.
„Polnoćka: Sveta misa točno u ponoć. Svi ljudi, sva srca, sva usta pjevaju: Djetešce nam se rodilo, Radujte se narodi, Svim na zemlji mir, veselje!!! Ne, nije to tradicija ili „Običaj”, to je ljubav, to je vjera u novorođenog Spasitelja, vjera u Boga. Dalje se slavi. Sve najbolje pripravi se za Božić. Dođi Gospodine, dođi mali Isuse, pozdravi ljude sve, neka bace oružje, neka uzmu borovu grančicu i krenu u crkvu”, piše u kontekstu zveckanja oružjem te predratne godine.
„Molimo se ljudi, molimo novorođenog kralja, kralja mira za mir i bit će mir. Neka vlada novorođeni kralj, molimo se pod njegovom zastavom, za mir. Mir za djecu našu i za nas. Svi kraljevi, sve vlade, rodili su se i umrli, ali Bog i vjera naša neće umrijeti. NIKADA. Vrata paklena neće je nadvladati”, poručuje teta Amalija poželjevši svima sretan Božić i blagoslovljenu Novu 1991. godinu.
