Kad ljubav prema onome što voliš pretvoriš u posao, dobro zna naša sugovornica Ana Dežić, vlasnica obrta za krojačke usluge Studio BEST koji nagodinu slavi svoj deseti rođendan. Svoju je praksu stekla radeći u obiteljskom poduzeću te je zbog toga sigurna u ono što radi, jer kako kaže, zna šiti sve.
“Ljudi moraju biti svjesni da kad otvore obrt moraju znati sve raditi, ali bez straha od pogrešaka”, istaknula je Ana koja je završila Tekstilno tehnološki fakultet u Zagrebu, smjer Odjevna tehnologija. Kako je pojasnila, prije je bilo puno tvornica u gradu gdje je svatko bio zadužen za jedan dio. Radili su po tehnološkim operacijama proizvodnje tekstila, tako da kroz svoj radni vijek neki nisu znali sastaviti cijeli odjevni predmet, što je važno ako želite imati nešto svoje.
Od roditelja je naslijedila radnju s mašinama zbog čega se zapravo odlučila na otvaranje obrta. “Ili radi kako treba ili nemoj nikako”, riječi su njezina oca kojih se rado prisjeća jer ju je time potaknuo da uvijek u poslu, ali i u životu daje svoj maksimum. “Hvala Bogu, opstala sam i mogu reći da posla stvarno ima”, kazala je Ana.
Obrt je to koji se opire nestajanju, a iako se krojački obrti danas najčešće bave većinom prepravcima odjeće, ono zbog čega kod Ane najviše dolaze jest šivanje odjeće po mjeri. Na taj način dobivaju unikatan komad odjeće kojega sigurno nitko nema. “Danas je sve uniformirano, imamo određene veličine koje zatim kupujemo, ali ja uživam šiti nešto sasvim novo, a mogu reći kako ujedno to smatram i izazovom”, ushićeno je pojasnila. “Puno vremena iziskuje samo izraditi neki kroj, zatim to skrojiti, sašiti i na kraju kad ti dođe osoba na probu, trebaš to i završiti. Nije to tako brz i jednostavan proces kao što svi misle. Nemoguća misija je jednu haljinu napraviti u jednome danu, a zapravo sve ovisi o tome što radim”, priča Ana.
Njezin posao je zapravo stil života jer sama određuje koliko toga će napraviti u danu. “Kad radiš od kuće imaš svoju slobodu, ali nemaš privatni život. Posao me toliko okupira da mi je jednostavno teško prestati raditi. Sva sreća pa ga volim i koliko god mi naporno bilo, nikad ga ne bih mijenjala”, ističe dodavši kako obožava kreativnu slobodu koju joj pruža. Ljudi joj većinom samo pokažu fotografiju kako bi pobliže opisali ono što žele i očekuju. “Kad vidim osobu uživo, mogu nešto promijeniti, odnosno samo sugerirati što bi išlo bolje, u skladu s građom tijela, nakon čega kad se dogovorimo skiciram, nacrtam, nešto nadodam ili oduzmem”, priča naša sugovornica.
Kod nje su uvijek gužve i rijetko će biti dio dana kad nema nikoga u obrtu, što samo potvrđuje koliko ljudi cijene njezin rad. “Uvijek se trudim napraviti sve kako treba, ali ne mogu utjecati na to hoće li se nekome svidjeti ili ne pa se vodim onim kako se o okusima ne raspravlja, što je glavno pravilo”, pojašnjava.
Prokomentirali smo i kako drugi ljudi gledaju na njezino zanimanje, a mnogi ga, kaže, često podcjenjuju. Sve manje ih je, potreba je velika, a i premalo je mladih koji bi se bavili time upravo zato što se teško zapošljavaju nakon završetka škole. Ipak, oni koji to dovoljno vole i žele, naći će način kako bi se time dalje u životu i bavili, a Ana svakim danom to i pokazuje.
