Kontaktirajte nas

Povijest

Od Neudorfa do Vinkovačkog Novog Sela: Novoselski kolonisti nakon II. svjetskog rata

Objavljeno

-

Novu priču iz povijesti Vinkovačkog Novog Sela koje ove godine obilježava 200 godina postojanja nastavljamo ekskluzivnom objavom podataka u Vinkovačkom listu. Uz upoznavanje šireg kruga čitatelja koji vole povijesne teme i prate ovu kolumnu, želio bih potaknuti stanovnike Novog Sela, posebice mlađe, da se pozabave istraživanjem svojih korijena i ta saznanja prenose novim budućim naraštajima kako bi sačuvali spomen na svoje pretke i svoj rod.
Iz 17 sela benkovačke okolice ovdje se naselilo se oko 49 obitelji s ukupno 236 osoba. Najveći dio kolonista, oko 32, se doselio iz sela Brgud. Odatle su se doselile obitelj Baljak, tri obitelji Graovac, dvije obitelji Uzelac i obitelj Matić. Isti broj doseljenika se doselio iz sela Parčić i to tri obitelji Vojvodića te obitelji Drča, Ivanišević i Knežević. Iz sela Bjeline se doselilo oko 28 osoba i to po dvije obitelji Medić i Žmirić te obitelji Kalanj, Mrkela, Novaković i Šarić. Iz sela Bruška se doselilo 5 obitelji Čačić s oko 25 članova. Iz Islama Grčkoga su se doselile dvije obitelji Alavanja, te obitelji Bogdanović, Gagić, Kaluđerović i Mlinar s 21 osobom. Iz sela Biljane su se doselile obitelj Škorić i dvije obitelji Radmanovića s 12 osoba. Iz sela Gornje Biljane su se doselile obitelji Anić i Radmilović s 11 članova, a z Donjih Biljana obitelji Graovac i Pupovac koja se ubrzo vratila u stari zavičaj. Iz Starigrada su se doselili obitelji Adžić i Jović s 11 članova. Iz sela Budak se doselila obitelj Brčić, iz Stankovaca Pelajići, iz Lisičića i sela Popović obitelji Žilić, iz sela Tinj obitelji Ivić-Jukić i Matošić, a iz sela Zagrad obitelj Ivaneža. Iz tri sela biogradske okolice: Draga, Pakoštane i Raštane se doselilo 3 obitelji s 11 članova i to iz Drage obitelj Vulin, iz Pakoštana obitelj Juričin, a iz Raštana obitelj Zorke Maričić. Iz pet sela obrovačkog kraja: Karin, Medviđa, Muškovci, Zelengrad i Zaton doselilo se 13 obitelji s oko 55 članova. Najviše ih je bilo iz Karina odakle su se doselile dvije obitelji Lakića te po jedna obitelj Lacmanović, Mlinar, Radeka, Stegnjaja, Vidić i Vidović. Iz Medviđe su se doselile obitelji Demo i Filipović, iz Muškovaca obitelj Dragičević, iz Zelengrada još jedna obitelj Dragičević, a iz Zatona obitelj Jose Maričića. Iz 11 sela drniškoga kraja se doselilo 19 obitelji s oko 55 članova. Iz sela Baljci su se doselile obitelji Bešević i Klisurić, a iz Biočića obitelj Njegić. Iz Donjih Utora su se doselile dvije obitelji Keran, a iz Gornjih Planjana obitelj Radmanović. Iz sela Kričke su se doselile dvije obitelji Kunac, a iz Mirlović Polja dvije obitelji Buzov i obitelj Janjić. Iz sela Štikovo su se doselile dvije obitelji Bura i obitelj Eraković, a iz Trbounja obitelj Kosor i obitelj Ante Matića. Iz Otavica su se doselili Reljanovići, iz Siverića obitelj Ivas, a iz Žitnića obitelj Višić. Iz sela zadarskoga zaleđa: Poljica, Posedarje, Pridraga, Slivnica, Starigrad i Vinjerac se doselilo10 porodica s oko 42 osobe. Iz Poljica se doselila obitelj Zujić, iz Posedarja obitelj Klanac, a iz Pridrage obitelj Pedić. Iz sela Slivnice doselile su se obitelji Predovan, Rukavina i Mijolović, iz Starigrada obitelj Smokrović, a iz zadarske okolice obitelj Uzelac. I dio bodulskog otočnog stanovništva uputio se u Slavoniju. Sa otoka Ugljan iz sela Kali i Preko, iz Savara, Soline i Žmana s Dugoga otoka te s malog otočića Rava iselilo se 9 obitelji s oko 40 osoba. Iz sela Kali se doselila obitelj Školjarev, a iz Preka Čakurun. Iz Savara su se doselile dvije obitelji Letinića, iz Seline obitelj Magaš, a iz Soline još jedna obitelj Letinića. Sa malog otočića Rava se doselila obitelj Čmelić, a sa Žmana obitelji Šegota i Bukulin. Doseljavali su se i stanovnici drugih sela dalmatinskoga zaleđa. Iz Ervenika, okolica Knina, su se doselile obitelji Čengić i Peslać. Obitelj Marasovića se doselila iz Strmen Dolca iz sinjskog kraja. Obitelji Božić i Bižić iz Čvrljeva te Prgomet i Dragun iz Slivna, sela šibenskog zaleđa, također su se naselile u Novom Selu. Iz Grabovca se doselila obitelj Rupčić. Iz Lovreča, imotski kraj, se doselila obitelj Bošnjak i još jedna obitelj Rupčić. I iz sela splitskoga zaleđa također su se kolonisti doselili u Novo Selo. Iz Bračevića su to bile dvije obitelji Banovac, iz Dugopolja obitelj Perišić, a iz Gizdavca obitelj Šunjić. Iz dalmatinskog zaleđa u Novo Selo su se doselile i obitelji Bjedov i Čeprnja.
Drugi dio kolonista se u Novo Selo doselio iz Međimurja. Iz 15 međimurskih sela u Novo Selo se doselila 21 obitelj s oko 70 osoba. Iz Badličana se doselila obitelj Sutnjak, a iz sela Draškovec obitelji Tota i Židov. Iz Goričana su se doselile obitelji Gudlin, Kiš i Pongrac. Iz sela Jalšovec se doselila obitelj Papiga, a iz Jukoveca obitelji Kregar i Varga. Iz Babine Gorice, okolica Marofa, se doselila obitelj Vuger, iz Mihovljana obitelj Galić, iz sela Novakovec obitelj Kranjac, iz Podturena obitelj Kovačić, a iz Orehoveca obitelji Meštrović i Siketić. Iz Sivice kod Preloga se doselila se obitelj Gorušnec. Iz Novog Marofa i okolnih sela se doselilo 5 obitelji s 14 članova. Iz Kamene Gorice su se doselile obitelji Česi i Kuzmić, iz Kapele Kamničke obitelj Sakač, a iz sela Vinićno obitelj Suhić. Osim Međimuraca u slavonska sela uputili su se Prigorci, Zagorci i Podravci. Iz mjesta Ivanec i okolnih 5 sela doseljeno je 5 obitelji s oko 28 članova. Iz Kameničkog Podgorja su se doselile dvije obitelji Držaić i obitelj Golub, iz Kamenice obitelj Vresk, iz sela Voća, okolica Lepoglave, obitelj Šincek, a iz sela Pece obitelji Ljusavec, Petrinić i Ričko.
Iz 4 sela varaždinskoga kraja: Brezje, Kelemen, Kolarovec i Vratno u Novo Selo se doselilo 7 obitelji s oko 27 članova. Iz Brezja se doselila obitelj Vnuk, a iz Kelemena obitelj Kočav. Iz sela Kolarovec se doselila se obitelj Rodež, iz Vratnog dvije obitelji Mihin, Humek i Bogadin, a iz Križevog Brega obitelj Križak. U Novo Selo useljavali su se i stanovnici manjih sela iz okolice Ludbrega. Obitelj Turek se doselila iz Luke Ludbreške, a obitelji Magić i Poljan iz Struge. Iz sela Lipovec u Novo Selo se doselila obitelj Muženjak, a iz Poljanice i Stare Bistre iz stubičkoga kraja obitelji Sever i Mikuš. Iz 15 seoskih naselja koja su se nalazila u okolici Zaboka i Zlatara se doselilo 32 obitelji s ukupno 150 članova. Iz Bedekovčine su se doselile obitelji Borić, Družinec i Gorički, iz Bješevca obitelj Bartolić, a iz Brestoveca Orehovečkoga obitelj Celjak. Obitelj Zebec i dvije obitelji Vugrek su se doselile iz sela Gora. Iz sela Grabe su se doselile dvije obitelji Jakuš, a iz Kebela obitelj Ljubek. Najviše obitelji se doselilo iz sela Poznanovec. Doseljene su obitelji Bajza, Jakuš, Krsnik, Meniga i Šantek, a iz sela Lug Poznanovec obitelji Bajza i Jakuš. Iz sela Pustodol su se doselili su Mlinarići, iz Šemnice obitelj Dugina i Košutić. Iz sela Šipki su se doselile tri obitelji Jajetića, a iz sela Zdravec obitelji Pavlek, Smrekar i Tenšek. Iz Hrvatskog Zagorja su se doselile i obitelji Balen, Belinec, Grabar i Šrajbek. Kolonizacija je zahvatila u manjem broju Gorane, Ličane, Kordunaše i Banijce. Iz Čabra i okolnih sela Požarnica i Tršća su se doselile su se obitelji Pajnić, Širola i Beuk. Iz Bijele Rijeke, okolica Korenice, se doselila obitelj Vuleta, a iz Petrovog sela obitelj Rukavina. Iz Rudopolja, okolica Otočca se doselila obitelj Šušnjić, a iz Perušića obitelj Štimac. Iz Moštanice, okolica Petrinje, se doselila obitelj Grubić, iz Cetingrada kod Slunja obitelj Krmar, a iz Drežnika obitelj Pavlić. Iz Kestanovca, blizina Vojnića, se doselila obitelj Zdjelar. Iz sela koja se nalaze u okolici Gline iz Bijele Vode doselila se obitelj Šesto a iz sela Gradac i Veliki Gradac obitelji Martinović, Tarbuk, Karaica i Bunčić. I iz sela oko Dvora na Uni također su se neke obitelji doselile u Novo Selo. Iz sela Cage došli su Pašići, iz Pedlja Krstinići, iz Stupnice dvije obitelji Tepšić, a iz sela Udetin obitelj Poznanović. Iz Paklenice kod Novske se doselila obitelj Busić, a iz Dugog Sela obitelj Čekada. Iz okolice Križevaca su se doselile obitelji Lise i Ipša, a iz Prvče kod Nove Gradiške obitelj Koričić. Obitelj Kaligari se u Novo Selo doselila čak iz istarskog Poreča. Iz sela u okolici Sl. Broda su se doselili Tomekovići iz Kobaša te obitelj Sajtlek iz Klokočevika.
Uz spomenute obitelji za koje je bilo moguće utvrditi mjesto življenj do kolonizacije u Novo Selo doselile su se i obitelji o čijem mjestu življenja nema pouzdanih podataka. U takve spadaju obitelji: Babić, Bađa, Banda, Borota, Brkić, Buzdum, Goričanec, Herman, Ivanović, Jajić, Krčar, Krišto, Maras, Mežnarić, Milanko, Miščević, Nevistić, Starčević, Stijelja. Škrivanko, Štefanac, Trtanj, Vrhovski, Vukmirica, Zavadla i Zelić.
Mali broj kolonista se doselio je iz Bosne i Hercegovine, Slovenije te Vojvodine. Iz Dobrljina kod Novog ( ranije Bos. Novi ) su se doselili Đurići a iz iz Grahova obitelj Ljuboja. Iz Bugojna su se doselili Ćorići, iz Drvara obitelj Ševo, a iz Kangora, okolica nekadašnjeg Duvna, se doselila obitelj Radoš. Iz slovenskog sela Retje kod Kočevja se doselila obitelj Košir. Premda je Vojvodina bila prostor u kojeg se doselio veliki broj kolonista, tri porodice su se doselile u Novo Selo. Barakovići su se doselili iz Bajmoka, Radulovići iz Sr. Mitrovice, a iz Manđelosa obitelj Vago.
Tako je Novo Selo dobilo demografsku osnovu koju su u vremenu koje je slijedilo popunjavale nove, individualne seobe iz drugih dijelova Hrvatske, a još više iz Bosne i Hercegovine.
Na kraju valja istaknuti kako se manji broj kolonista nije dugo zadržao u novom kraju, već se vratio u stari zavičaj ili odselio u neka druga mjesta Hrvatske.

Aktualno

Vinkovčani su i 1972. planirali dodatno „ozeleniti” svoj omiljeni grad

Objavljeno

-

Napisao/la

    770 pregleda
FOTO: Facebook profil 'Vinkovci kroz povijest'

Ovaj se tjedan naveliko sadilo u Vinkovcima, a riječ je o motivaciji mladih i još mlađih u inicijativi Zasadi drvo, ne budi panj! u kojoj su sudjelovale Tehnička škola Ruđera Boškovića, Srednja strukovna škola Vinkovci i Katolički dječji vrtić Eden.

Zasukali su rukave, uhvatili štihaču i dvorišta svojih škola i vrtića ozelenili novim sadnicama koje im je donirala Poljoprivredno-šumarska škola, u suradnji s Upravom šuma Podružnica Vinkovci. Prilikom sadnje svi su bili složni u jednom – ako želimo sačuvati okoliš, spriječiti globalno zatopljenje, pa na samom kraju i živjeti u zdravijem i čišćem okruženju, već se danas moramo uhvatiti posla jer će sutra možda biti prekasno.

Istom su se mišlju vodili i Vinkovčani davne 1972. pri organizaciji „Akcija ozelenjavanja”. Naime, u arhivi Vinkovačkog lista pronašli smo članak u kojemu se navodi kako je tadašnje poduzeće „Komunalac” izradilo plan na osnovu obilaska terena u svih sedam mjesnih zajednica u Vinkovcima, u kojem su bile navedene vrste zelenila, troškovnici, potrebne količine sadnog materijala, ali i radovi koji se trebaju izvesti kako bi grad na Bosutu bio „ekološki prihvatljiviji” i ljepši za život.

Za navedeno su planirali izdvojiti 35 milijuna starih dinara, a kako novčanih sredstava nikad nema dovoljno, odlučili su u cijeli proces uključiti i građane. „…ali ti bi se troškovi mogli smanjiti, ako bi u akciji sudjelovali sami građani, omladina i pripadnici JNA”, istražio je kolega novinar dodavši kako bi se uključenjem mjesnih zajednica ukupan trošak mogao smanjiti za čak 6,5 milijuna starih dinara.

„Vjerujemo da će akcija ozelenjavanja naići na punu podršku građana i drugih faktora, te u potpunosti riješiti pitanje zelenila u Vinkovcima i na taj način gradu dati ljepši izgled. Sigurno je da značaj akcije ne smije biti uvjetovan financijskim sredstvima, koji nisu tako velika, da se ne bi mogla osigurati, jer su koristi ozelenjavanja višestruke i dobro poznate”, živjeli su ispred svog vremena te 1972. godine, kao da su znali koliko će velik problem planetu Zemlji predstavljati munjeviti razvoj industrijalizacije i urbanizacije.

Nastavi čitati

Aktualno

Vinkovčani su 1993. predlagali novi praznik – Dan svinjokolja

Objavljeno

-

Napisao/la

    872 pregleda

Dolaskom hladnijeg vremena misli pravih Slavonaca uglavnom preokupira jedna stvar: Kako, kada i gdje će imati svinjokolju i napuniti svoje frižidere za zimu?

Uvijek se tu radi o više dana jer nije to akcija od nekoliko sati, kuće su ispunjene ljudima, mirisom svježeg mesa, na stolu su salenjaci i svježe istopljeni čvarci, a za sve je zadužen jedan majstor, odnosno mesar kojeg ostali članovi obitelji i prijatelji pomno slušaju jer on određuje koliko zasoliti meso, tko će miješati meso za kobasice, a tko biti mali od noža.

Iako je sve manje ljudi u Vinkovcima koji štuju ovaj stari običaj, oni koji su mu ostali vjerni i dalje sve rade onako kako su to radili naši stari. Tako je u kolumni Bać Jose u Vinkovačkom listu, 19. studenog 1993. opisano kako to izgleda prava slavonska svinjokolja: „Na svinjokolja se uvik strefi nekaki jarac pa moš o tom divanit pol godine. Sičam se daje prid petšest godina u Vrbanji moj pajtaš i imenjak Josa Krampus posolijo kobasice praškom za veš a kadse meso počelo pinit pita ga Snaš Eva Lovrina Josa što ti prvo pereš meso a tek potljam praviš kobasice.“

Dobro je poznato da su Slavonci narod izuzetno pozitivnog i vedrog duha, a isto je tako njihova specifičnost u činjenici da svaki odrađen posao moraju dobro zaliti s kojom čašicom rakije pa ne čudi da se ovakve situacije, ali u manjem obujmu, sigurno događaju i danas.

Nekada davno Dan Republike 29. studenog bio je neradni dan i to je bilo vrijeme u kojem se u većini domaćinstava odrađivala svinjokolja, a Bać Josa je predložio uvođenje novog praznika u Slavoniji, pa makar se on zvao dan svinjokolja – „Tolko se nakiselilo kupusa i spremilo graa da se pitam oćel bit dosta svinja da se sve to pojide. A gladni usta ima kolko oš.“

Koliko su pažnje pridavali ovom starom običaju potvrđuje i činjenica da je autor teksta davne 1993., sa svojim prijateljom, Tadijom Kostolomcem, htio objaviti oglas u Vinkovačkom listu „Koljem po kuća i nosim nožove telefon taj i taj“, ali plan im je imao veliku manu jer su već tada ljudi u gradu donosili polutke svinja sa sela, što njih dvojica nisu smatrali pravom svinjokoljom.

Spas su na tren pronašli u „Najdorfu“, ali sreća nije dugo trajala jer su mještani Novog Sela imali svoje mesare pa im, usprkos opisu „Cina umirena, posluga prva liga, a sve pokoljemo do mraka“ nisu bile potrebne usluge ovog osebujnog dvojca.

Nastavi čitati

Aktualno

Na Borincima davne 1969. u berbi jabuka sudjelovalo četiri tisuće berača

Objavljeno

-

Napisao/la

    960 pregleda

Prije nekoliko dana obilježili smo Dan jabuka, učenici mirkovačke osnovne škole tim su povodom obradovali starije i nemoćne u Domu svojim pismima i jabukama, a mališanima u Andrijaševcima podijeljene su u znak zdravog načina života i potpore lokalnim proizvođačima. Svima nam je dobro poznata uzrečica „Jedna jabuka na dan, tjera doktora iz kuće van“, a govori o blagodatima ovog ploda za naše zdravlje.

Listajući arhivu Vinkovačkog lista, naišli smo na članak o nekadašnjoj najvećoj plantaži jabuka u Europi, ponosu vinkovačke privrede. „Svud uokolo, kao talasasto more prostire se voćnjak. Jabuke, rumene i zlatne jabuke. Nepregledan, maštovito zamišljen i ostvaren na krajnjim istočnim izdancima slavonskog sredogorja. Ljeska se mlako jesensko sunce na svelim narančastim i purpurnim listovima. Bogati plodovi zemlje i ljudskog mara već su obrani vještim, otvrdlim prstima berača“, napisano je davne 1969. godine.

Na Borincima su tada rasle jabuke koje su se izvozile u sve velike gradove na području bivše države – Zagreb, Split, Beograd, Ljubljanu, a o velikom uspjehu govore i brojke. Ukupni prihod tadašnjeg Kombinata „Borinci“ iz godine u godinu imao je visoku stopu rasta. U društvo milijardera ušao je 1965., dvije godine nakon ostvarili su ukupan prihod od 1,6 milijardi starih dinara, a ta se brojka samo godinu dana poslije povećala na 3,6 milijardi.

„Valja napomenuti da je ovakav tempo porasta ostvaren isključivo u ovom kolektivu – bez ikakvih integracija s drugima“, navedeno je u članku s podatkom da je te iste godine bilo zaposleno 270 stalnih radnika, a ako bi se toj brojci pridružio broj i onih zaposlenih na određeno vrijeme, s njima je prelazio tisuću, a u berbi jabuka 1969. sudjelovalo je preko četiri tisuće radnika iz gotovo svih mjesta vinkovačkog područja.

A kako ne bi sve ostalo na pukim brojkama i podacima, za kraj vam donosimo ulomak iz knjige dojmova posjetitelja pod nazivom „Plantaža Borinci – dio savršenstva“ u kojemu se navodi što su Borinci značili našem kraju – „Za prosvjetnog radnika iz Slavonije plantaža predstavlja oživotvorenje Mrtvih kapitala iz djela Josipa Kozarca, za članove kolektiva Nogometnog kluba „Sarajevo“ ona je dio savršenstva, a književnik i akademik Dragutin Tadijanović samo je: jedan od mnogih koji se dive jedinstvenom voćnjaku“.

FOTO: Vinkovački list, 7. studenog 1969.

Nastavi čitati

Zadnje objave

Vijestiprije 55 minuta

HZZO će test na koronu ubuduće plaćati 62 kune

Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje ubuduće će brzi antigenski test na covid-19 na uputnicu plaćati 62 kune, izvijestili su iz...

Vijestiprije 2 sata

Dajana Barišić i Lena Dretvić uspješne na International Millennial Competition u Osijeku

Tim “Mlade modne dizajnerice” osvojio je 3. mjesto na International Millennial Competition-u iz kreativne industrije u Osijeku.  Modne tehničarke 3.b...

Događanjaprije 3 sata

Drugi adventski vikend uz svijeću mira i koncert grupe Emanuel

Iako je Advent u Vinkovcima 2020. bio sveden na okićeni grad i dugačke redove ispred pojedinih restorana, ovogodišnja manifestacija daje...

Aktualnoprije 16 sati

Oprosti za Božić, dječja predstava koja otkriva veliku tajnu Sjevernog pola

Nakon Večeri bosanskog smjehotresa, Gradsko kazalište Joze Ivakića sutra će ugostiti dječju predstavu „Oprosti za Božić”, autorski projekt Katarine Šestić...

Aktualnoprije 17 sati

Radionicama do osjećaja vrijednosti i pripadnosti

U Vinkovcima je već naveliko zavladao božićni ugođaj, adventski vijenac u središnjem gradskom parku sutra će još jednom zasjati, a...

Aktualnoprije 18 sati

Potpisan ugovor za izgradnju spomen-obilježja “Minsko polje” u Lovasu

Ministarstvo hrvatskih branitelja i Općina Lovas potpisali su ugovor o sufinanciranju izgradnje, postavljanja ili uređenja spomen – obilježja stradalim u...

Aktualnoprije 20 sati

Održana konferencija Pametna sela europski koncept razvitka ruralnih područja

U Vukovaru su danas na konferenciji “Pametna sela europski koncept razvitka ruralnih područja” predstavljene mogućnosti koje pruža koncept Pametna sela...

Aktualnoprije 21 sat

U Hrvatskoj 4521 novooboljeli, preminule su 53 osobe

U posljednja 24 sata u Hrvatskoj je zabilježen 4521 novooboljeli od koronavirusa, a 53 osobe su umrle, izvijestio je Nacionalni...

Najčitanije