Sjećanja na neke događaje i ljude iz dvije stotine duge povijest Vinkovačkoga Novog Sela završit ćemo u današnjoj kolumni. Opširnije tekstove s obiljem fotografija i drugog grafičkog materijala o dugoj novoselskoj povijesti napisao sam u monografiji za koju se nadam kako će biti objavljena krajem jeseni ove godine.
Zanimljiva je i priča kako su se mještani Novoga Sela zabavljali i čime su se bavili u dokolici, posebice za vrijeme dugoga toploga ljeta ili u zimskom periodu. Pedesetih i ranih šezdesetih godina protekloga stoljeća rijetki su bili sretnici koji su odlazili na ljetovanje negdje na jadransku obalu. More si, mogao vidjeti tek kao sudionik završne školske ekskurzije, a kasnije kada su pojedina vinkovačka poduzeća sagradila radnička odmarališta, gdje su na odmor odlazile cijele obitelji. Novoselski mladići u toplijem dijelu godine slobodno vrijeme upražnjavali su uglavnom igrajući nogomet. Igralo se od jutra do sutra. Oni najmlađi na tratinama ispred kuća, a nešto stariji na Livadici, zatim na velikom i malom pašnjaku, a kasnije na školskom igralištu, gdje se moralo i satima čekati da tvoja ekipa konačno dođe na red. Zanimljiv prostor za igranje nogometa bio je dio dvorišta nekadašnje crkve okrenut cesti Školske ulice. Od ranog proljeća zemljana podloga tu je bila utabana poput betona tako da se tu lopta udarala od jutra do sutra. Osim nogometa omiljeno je bilo igranje glavometa na ledinama pred kućama. Igrao se glavomet s manjim gumenim loptama pojedinačno ili u parovima u raznim varijantama. Kako je bilo puno kandidata bili su organizirani turniri što baš vlasnicima kuća na čijoj se ledini glavomet igrao zbog galame i nije odgovaralo, pa se turnir često prekidao dok se nije pronašla nova lokacija.za igranje. Rijetki su bili oni kojima su roditelji mogli kupiti gumenu, a kamoli kožnu nogometnu loptu, pa se strogo pazilo da lopta ne naleti na kakav šiljak ili trn. Loptu su pak s druge strane kako za nogomet tako i gumene imali manje talentirani dječaci, pa su zato morali obvezno sudjelovati u igri, ako ne onda ništa od igre. No, bilo je i jedno spasonosno rješenje, takav momčić u ono doba obično je bio golman.
Već krajem četrdesetih osnovali su Novoselci svoj nogometni klub koji je nosio simbolično ime „Kolonist“. Napravili su i nogometno igralište koje se nalazilo između kuća gdje se danas nalazi auto-škola „Faca“ i željezničke pruge. Momčad „Kolonista“ odigravala je utakmice s momčadima iz okolnih sela i vrlo uspješno nastupala na tada popularnim nogometnim turnirima koje su organizirale lokalne seoske momčadi.
Kako je „Kolonist“ prestao funkcionirati, 1953. g. ponovno je osnovan nogometni klub, ovoga puta pod imenom „Omladinac“. Klub je bio uključen u natjecanje jednog od razreda tadašnje općinske lige, a u prvenstvenim pauzama odigravao prijateljske utakmice i sudjelovao na spomenutim seoskim turnirima. NK „Omladinac“ je započeo natjecanja bez igrališta, rekvizita i opreme, bez ikakve logistike. Utakmice je odigravao na Diljevom igralištu. Na natjecanja momčad je odlazila seljačkim kolima sa konjskom zapregom, kasnije platonima i na biciklima. Momčad je imala puno nadarenih momaka i pobjeđivala je i renomirane seoske ekipe. Nekolicina igrača „Omladinca“ nastavljala je uspješno igrati za tadašnji vinkovački „Dinamo“. Zbog nedovoljne potpore i „Omladinac“ je nakon nekoliko godina prestao djelovati. U međuvremenu u okviru tvrtke Dilj 1950. g. osnovan je NK „Dilj“. Po osnivanju klub je, s povremenim prekidima, sudjelovao i ligama općine Vinkovci, radničkim sportskim igrama i nogometnim turnirima. Od 1972. godine NK „Dilj“ se natjecao u najnižem rangu. 1984. godine ostvario je plasman u tadašnju Općinsku ligu Vinkovci. Od toga vremena započinje uspon Kluba. U novim boljim uvjetima s boljom infrastrukturom klub se 1988. g. plasirao u Međuopćinsku ligu. Najznačajniji uspjeh u tome razdoblju predstavlja osvajanje Općinskog kupa 1989. godine. U godinama koje su slijedile Klub je još više napredovao. Stvaranjem HNL-a NK „Dilj“ je započeo natjecanje u 3. HNL, da bi u sezoni 1996./97. postao članom 2. HNL – Sjever, a sezonu kasnije novostvorene 2. HNL – Istok koju je iste sezone i napustio. Najveće uspjehe ostvario je nastupima u 2. HNL – Sjever u razdoblju od 2002.-2006., da bi krajem sezone 2005./06. zbog ponovnog preustroja natjecanja ispao u 4. HNL – Istok. Osim u spomenutim nogometnim klubovima novoselski mladići nastupali su, čak činili većinu momčadi u još nekoliko vinkovačkih klubova. 1957. g. u okviru Kombinata „Spačva“ osnovan je NK „Drvodjelac“. Od osnutka 1957. g. do 1962. nogometna ekipa natjecala se u grupnom prvenstvu Nogometnog podsaveza Vinkovci koje se odvijalo nekoliko grupa. Prvo pod imenom „Drvodjelac“, a potom kao „Spačva“. Godine 1960. to prvenstvo odvijalo se u šest grupa. „Drvodjelac“ se natjecao u grupi III. s momčadima: „Đ. Salaj“ Vinkovci, „Omladinac“ iz St. Jankovaca, „Meteor“ iz Slakovaca, „Jadran“ iz N. Jankovaca i „Mladost“ iz Cerića. Godine 1963. momčad „Spačve“ osvojila je naslov prvaka i plasirala se u nogometnu ligu vinkovačkog nogometnog podsaveza u kojoj se natjecala nekoliko godina. Godine 1966. nogometna momčad osvojila je naslov prvaka ONP i izborila pravo natjecanja u kvalifikacijama za plasman u Slavonsku nogometnu ligu. „Spačva“ je osvojila prvo mjesto i plasirala se u Slavonsku nogometnu ligu i postala treći vinkovački zonaš. U Jedinstvenoj slavonskoj ligi ( Slavonska zona ) „Spačva“ se natjecala od 1966. – 1969. godine. Od 1969 do 1971. g. „Spačva“ se natjecala u Općinskoj nogometnoj ligi. Od 1971. – 1983. godine se natjecala u Slavonsko posavskoj nogometnoj zoni – istok, a od 1983. – 1985. g. Međuopćinskoj nogometnoj ligi – istok. U regionalnoj ligi Slavonije i Baranje – jug „Spačva“ se natjecala u natjecateljskoj sezoni 1985./86.g. U natjecateljskoj sezoni 1986./87. „Spačva“ se natjecala u Hrvatskoj nogometnoj ligi – Istok, a od 1987./88. u Drugoj hrvatskoj nogometnoj ligi – Istok. Od 1989. do 1991. g. „Spačva“ se natjecala u Hrvatskoj nogometnoj ligi – Istok. Nakon uspostave Republike Hrvatske i utemeljenja sustava natjecanja NK „Spačva“ se zahvaljujući uspjesima u prijeratnim natjecanjima od 1992. godine natjecala u II. hrvatskoj nogometnoj ligi – sjever u kojoj je s promjenjivim uspjehom nastupao 4 sezone, od kojih posljednju, 1995./96., pod imenom NK „Spačva-Otok“.
Novoselski mladići bili su prve perjanice „Drvodjelca“. Spomenut ću samo neke poput Jove Kunca, Dragutina Tenšeka, Slavka Vojvodića, Drage Ivaneže, Zvonka Pedića, Ljube Letinića, Ante Pavelića, Vladimira Lisera i Bogadija Neki od njih uspješno su nastupali i za NK „Spačva“.
U navedenim razdobljima postojanja NK „Spačva“ oko pedesetak novoselskih mladića što u seniorskoj tako i mlađim selekcijama nosili su dres „vinkovačkih zelenih“. Tako je to bilo s nogometom uz dodatak kako su Novoselci bili među najvatrenijim i najbrojnijim navijačima vinkovačkoga Dinama koji su bili smješteni na zapadnoj tribini uz središnji izlaz iz svlačionica, koji su Dinamo bodrili kako na domaćem terenu tako i na gostovanjima. Kako su uz školu bila sagrađena igrališta bavili su se Novoselci i drugim sportovima. U novoselskoj staroj sportskoj dvorani nastavnik tjelesnoga odgoja Blagoje Konstantinović utemeljio je jednu od prvih škola košarke u Vinkovcima iz koje je KK Dinamo iz Vinkovaca regrutirao nekoliko košarkaša. Dobro su mlade Novoselke i Novoselci igrali i stolni tenis pa su neki s uspjehom nastupali i za nekada sjajni STK Lokomotivu. I nekada se u Novom Selu igrao odličan rukomet, a Novoselci Vejnović, Despot, Dodiković i drugi godinama su uspješno nastupali za vinkovačku Lokomotivu. Nastavnici tjelesnoga odgoja osnovne škole među kojima se isticao Josip Pavić njegovali su i razvijali rukomet što je rezultiralo osnutkom RK „Novoselac“.
U malo manjoj mjeri u sportski život bile su uključene djevojke. Uz atletičarku Iku Maričić, uspješna je bila u košarci Ružica Babić. Nažalost ovo područje nije dovoljno istraženo i dokumentirano. Očekujem kako će se mlađi istraživači u to uključiti i ove moje pionirske podatke u prezentiranju povijesti Vinkovačkog Novog Sela upotpuniti.
