Uz sve scile i haribde koje prolaze od trenutka od kada je dvoipolgodišnji Tin Branković ugledao ovaj svijet, danas su njegovi roditelji doživjeli novi šok.
“Ostala sam bez teksta”, objavila je na Facebook stranici Put malog heroja Tina majka Vita nakon što su stigli nalazi vještačenja od 28. studenog 2022. kojima se trebao utvrditi postotak tjelesnog oštećenja kod djeteta rođenog s rijetkom dijagnozom Artrogripoze. Na nalazu stoji 0% tjelesno oštećenje!
Dok čekaju nalaz genetičara iz SAD-a, postotak tjelesnog oštećenja, htjeli su saznati kako bi s obzirom na invaliditet IV. stupnja, između ostalog, ostvarili i pravo na znak pristupačnosti, primjerice na automobilu. Pokaže li genetski nalaz iz Amerike bilo što, Tin je 100% invalid, kaže majka.
“Ne slažem se s nalazom na kojem piše da je Tin ZDRAVO DIJETE. Ukupno tjelesno oštećenje je NULA donji ekstremiteti. Kod Tina je utvrđeno da postoji tjelesno oštećenje, teški invaliditet IV. stupnja (priznata prava)”, napisala je.
Majka Vita poziva se i na Rješenje vinkovačkog područnog ureda Hrvatskog zavoda za socijalni rad od 5. siječnja 2023. kojim mu se priznaje pravo na osobnu invalidninu, a temeljem, kako stoji, uvida u dokumentaciju – Nalaza i mišljenja Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Područnog ureda Osijek s izdvojenim mjestom rada u Vukovaru, kojim je prethodno, 11. travnja 2022. utvrđeno kako kod Tina postoji tjelesno oštećenje, teški invaliditet (IV. stupanj), ali u nastavku privremeno (detalji dolje u tekstu).
Tinovu priču objavili smo prvi puta na našem portalu Novosti.hr u svibnju 2021. (do danas smo o njemu ispisali 16 tekstova), a nakon što je obitelj Branković odlučila otvoriti donacijski račun i uz pomoć dobrih ljudi prikupiti novac za višegodišnje skupo liječenje, po preporuci roditelja s istom dijagnozom, u specijaliziranoj dječjoj ortopedskoj poliklinici u njemačkom Aschau. U Hrvatskoj, naime nisu uspjeli ostvariti odgovarajuću zdravstvenu uslugu, a naše osiguranje ne pokriva troškove liječenja ove bolesti u inozemstvu.
“Imamo i liječničku potvrdu u kojoj piše da kod teške tjelesne invalidnosti kao što je Artrogripoza, nužno je s njim raditi, održavati pokretljivost zglobova kako ne bi došlo do okoštavanja”, kaže majka Vita koja s njim tri puta tjedno odlazi privatno na fizikalnu terapiju, a pozivajući se na prevedeni nalaz i mišljenje njemačkog liječnika specijalista priloženog za potrebe vještačenja u Hrvatskoj.
Nije joj jasno kako ovaj drugi nalaz istog Zavoda za vještačenje, pobija prvi.
“Pitam se, po kojim nalazima je ustanovljeno da nije invalid???? Bez obzira na to što još čekamo nalaz genetičara, ne možemo izmijeniti Tinovu bolest s kojom je rođen i izbrisati ju s gumicom. Borit ćemo se za svoja prava,” najavljuje ogorčena Vita uoči svog sutrašnjeg 37. rođendana.
“Kao i svaka majka koja se bori za svoje dijete koje ima poteškoća, tražit ću NJEGOVA prava, o kojima zapravo nitko i ne priča puno pa sve moraš kopati sam. Saznala sam, primjerice kako imamo pravo dobiti i znak pristupačnosti za automobil kada otkrijemo koji postotak tjelesnog oštećenja ima Tin, bez da sam tražila bilo kakvu novčanu naknadu za to. Na vještačenju smo bili 28.studenoga 2022. kada su nam napomenuli da bi bilo dobro imati genetski nalaz (koji čekamo iz Amerike). Unatoč tome što je liječnik Dussa dao svoje specijalističko mišljenje, uz napomenu što je potrebno svakodnevno odrađivati kod teške tjelesne invalidnosti kao što je AMC i nakon što mu je utvrđen IV. stupanj invaliditeta, na nalazu koji je stigao sada piše kako Tin nema tjelesno oštećenje u donjem ekstremitetu. Nakon sto sam vidjela nalaz, zvala sam sve redom. U Zagrebu, prvo mi kažu, pa ima obje ruke i noge, sve organe i da genetski nalaz ne bi ništa promijenio. Zanijemila sam. Zbunjuje me što svatko priča neku svoju priču, ima različita tumačenja. Ne bi li svi trebali imati isti stav na temelju dokumentacije i djeteta koje na očigled ima poteškoće? Iako nalaz genetičara nije gotov, on ima svoju urođenu bolest, ne jednu nego dvije. Ne možemo AMC dijagnozu odjednom obrisati i zato se ne mogu složiti s ovim nalazom. Slijedi žalba svakako”, najavljuje majka Branković.
Dodajmo kako je Vita Branković status njegovatelja dobila na godinu dana. Istječe u ožujku, pa će vidjeti kako i što dalje. Dijagnoza je nepromjenjiva, a djetetu je posvećena 24 sata na dan uz odlazak na vježbe i svakodnevni rad s njim kod kuće, ne spominjući operacije koje ga još čekaju. To što je uspio podići se pomoću ortoza na svoje noge, tek je početak, i mali predah za dijete do operacije koljena. Kamo sreće da je Tin dobro da mogu raditi, a njega upisati u vrtić, kaže razočarana ovim ishodom, ali već navikla na svakodnevne borbe koju ova bolest posredno i neposredno sa sobom nosi.
