- Tekst se nastavlja ispod oglasa -

Grob jednog od najpoznatijih Vinkovčana Josipa Runjanina u Novom Sadu uskoro bi mogao dobiti novi obnovljeni izgled. Inicijativa je to vinkovačkog Instituta za razvoj odnosa Hrvatske i Srbije (IROHS) koji je pokrenuo postupak trajnog rješenja obnove i održavanja groba.

Povod pokretanja ovog postupka je 200. obljetnica rođenja našeg skladatelja i 130. obljetnica izvedbe „Lijepe naše domovine” kao hrvatske himne. Institut za razvoj odnosa Hrvatske i Srbije već je stupio u kontakt s mjerodavnim ustanovama u Novom Sadu i u postupku je pribavljanje dokumentacije potrebne za sanaciju grobnog mjesta i nadgrobnog spomenika. Kako je rekao predsjednika Instituta, bivši saborski zastupnik Damir Rimac, obnova groba i nadgrobnog spomenika nužna je jer se nalaze u izrazito lošem stanju.

“Ako se Josipa Runjanina prisjetimo samo prilikom intoniranja himne u svečanim trenutcima ili prilikom sportskih uspjeha, moramo si priznati da do sada nismo učinili dovoljno da se primjereno brinemo o posljednjem počivalištu jednog od velikana hrvatske povijesti. Ovo je prilika da to promijenimo”, kazao je Damir Rimac rekavši kako će Institut sa spomenutom inicijativom ići i prema gradskim vlastima Vinkovaca, u kojima se Josip Runjanin rodio 8. prosinca 1821. godine te Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. Kao carski kadet služio je u Glini gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu “Horvatska domovina”. Nije sasvim sigurno je li Runjanin skladao njezinu melodiju, ali takvo mišljenje se uvriježilo u drugoj polovici 19. stoljeća. Točna godina nastanka nije poznata, ali se obično uzima 1848. godina. Kasnije je pjesma izabrana za hrvatsku himnu, pod naslovom “Lijepa naša domovino” prigodom velike izložbe Hrvatsko-slavonskoga gospodarskog društva 1891. godine. I po tome ga povijest ponajviše i pamti. Pokopan je na Uspenskom groblju u Novom Sadu u kojemu je i živio sve do smrti 1878. godine ne dočekavši proglašenje “Lijepe naše” hrvatskom himnom.