U cijelom drvnom sektoru prosjek plaća danas je od 4500 do 5000 kuna. Kod onih najboljih tvrtki čak i od 5500 do 6000 kuna, a za neke specijalizirane radnike i do 7000 kuna, što je značajan pomak na bolje u odnosu na neka prošla vremena. Nevjerojatan je pak podatak da u šumarstvu i drvnoj industriji Hrvatske trenutno nedostaje najmanje dvije tisuće radnika, posebice visokoobrazovanih stručnjaka. Zbog nedostatka kadra drvoprerađivačke tvrtke napokon moraju povećavati plaće radnicima kako isti ne bi otišli i svoju sreću potražili u stranim zemljama. S druge strane, kako ističe direktor Hrvatskog drvnog klastera Marijan Kavran, drvoprerađivačka industrija ovu godinu završava u prilično dobrom stanju. Naime, drvni sektor, koji čak 70 posto prihoda ostvaruje na inozemnim tržištima, izvest će roba u vrijednosti od oko 1,2 milijarde eura, što čini približno deset posto ukupnog hrvatskog izvoza. “Za pravi iskorak prema većoj iskorištenosti jedinstvene kvalitetne sirovine poput slavonskog hrasta potrebno je dodatno brendirati cijelu branšu, kao i same finalne proizvode u jedinstven, prepoznatljiv izvozni proizvod. Cijeli sektor baziran na šumi zapošljava oko 50 tisuća osoba, dok unutar njega drvna industrija ima oko 35 tisuća zaposlenih, od čega je oko 22 tisuće zaposlenih u tvrtkama koje imaju više od 20 zaposlenih. Znači oko 13 tisuća ljudi radi u mikrotvrtkama. Ako im ne da plaću od 7000 kuna, poslodavac danas ne može imati operatera na suvremenom stroju ili dobrog inženjera. Prosjek neto plaća u ozbiljnim tvrtkama doseže i 5500 kuna, i to bez menadžerskih plaća. Drvna industrija značajno je odskočila od onih 3000 kuna mjesečne neto plaće”, naglašava Kavran.

Zanimljiv je u cijeloj ovoj priči o nedostatku radne snage slučaj vinkovačke Spačve, tvrtke u kojoj u svakom trenutku imaju po nekoliko spremnih molbi za posao. Ova tvrtka trenutno ima preko 850 zaposlenih, pa se odlazak desetak ljudi mjesečno ne osjeti, a vrlo brzo dođu i novi. “Nismo do sada imali teškoća u pronalaženju radnika. Dapače, mislim da mnogi žele raditi u Spačvi. Do takvog statusa došli smo samo poštenim odnosom prema našim radnicima, koji imaju uredno radno vrijeme, rad u zatvorenom grijanom prostoru, uz plaću koja je viša od prosjeka plaća u Vukovarsko-srijemskoj županiji, a i u drvnoj industriji. Primjerice prošle godine prosječna neto plaća kod nas je dosezala 4500 kuna, a u rujnu je više od 80 posto zaposlenih imalo plaću veću od 4000 kuna. Nadalje, od početka iduće godine, uz rast minimalca, podižemo sve plaće za devet posto. Do sada smo isplaćivali regres, božićnice i bon u naravi zaposlenima, a od iduće godine isplaćivat ćemo neoporezivi dio za nagrade svakoga mjeseca po 250 kuna. Samo na ovakav način, kvalitetne i vrijedne ljude možete zadržati u ovim krajevima”, priča nam predsjednik uprave Spačve Josip Faletar. A upravo je odlazak onih najboljih, najkvalificiranijih kadrova i najveći problem. Takvima se naime, u nama bliskim tržištima Austrije i Njemačke, nudi plaća i do tri tisuće eura. Josip Mazalović iz Andrjaševaca, koji u Spačvi radi desetak godina, upravo je o Njemačkoj najviše i razmišljao u vrijeme najveće krize ove tvrtke. “Da je onakvo stanje potrajalo definitivno bih otišao van. Danas je ipak bolja situacija, plaće su redovne, dosta veće, a dobili smo i božićnicu, regres. Vidi se da poslovanje ide na bolje i nadam se da ćemo i nadalje samo napredovati. Dosta kolega je otišlo, istina, dolaze nam novi radnici, iako nekada to i nije najbolje rješenje. Teško je kvalitetno zamijeniti vrhunskog majstora, pogotovo one na zahtjevnim strojevima”, objašnjava Josip. Nova tržišta otvorila su i nove mogućnosti radnicima u Hrvatskoj, pa tako i onima u našim krajevima, da bi ih privoljeli na ostanak poslodavci moraju posegnuti u džep. Kakve će rezultate u toj tržišnoj utakmicu ostvarivati, vrijeme će pokazati.