Htjele su nešto svoje. Nešto što će im istovremeno biti i ljubav i posao. I na dobrom su putu da to ostvare. Tri prijateljice iz Vinkovaca uložile su svoja sredstva, svoje vrijeme i uz pomoć ogromne volje “bacile” se u mnogima nam omiljene božure.
Ivana Jurić, Dinka Čačić Savić i Martina Papac nisu dugo razmišljale o tome čime bi se mogle baviti. Znale su samo da nešto žele zajednički pokrenuti, a kako im je poljoprivreda oduvijek bila zanimljiva, odluka je pala na cvjećarstvo. Točnije, božure. Božuri su jedno od najpopularnijih cvijeća u posljednje vrijeme, a došli smo i do zanimljivog podatka kako je to najfotografiranije cvijeće na društvenim mrežama. Božur je biljka koja jednostavno očarava svojim spektakularnim cvjetanjem i nikoga ne ostavlja ravnodušnim, pa tako nije ni junakinje ove priče. Prve božure posadile su u studenom 2019. godine i za početak – tri tisuće komada.
“Cvjećarstvo je u Slavoniji deficitarno zanimanje i njime se općenito malo ljudi bavi. Poljoprivreda nam je oduvijek bila zanimljiva, a nismo htjele pšenicu, ječam, kukuruz i ostale kulture koje su ovdje zastupljene. Zato smo se odlučile za božure. Imamo prijatelje u Zagrebu, s njima smo u jednoj udruzi i dogovorili smo se zajedno s njima to posaditi i plasirati na tržište”, pričaju nam Ivana i Martina dok u hladnjači razvrstavaju nedavno obrano cvijeće. Naime, prošli tjedan odradile su svoju prvu berbu i rezultatom su više nego zadovoljne.
“Berba je bila prošli tjedan i brale smo dva puta dnevno. Naravno, sve je bilo lakše uz pomoć prijatelja koji nam svesrdno pomažu”, dodaju cure i pojašnjavaju kako su prvu godinu nisu ništa brale jer se to sve reže i baca. Sve kreće od gomolja na kojemu su pupovi i on se sadi u zemlju. Jedan nasad traje i do 25 godina i svake godine donosi novo cvijeće, potrebno je samo pravilno tretirati zemlju. Božuri rastu od sredine svibnja do sredine lipnja, ovisno o godini, a ostatak vremena paze na zemlju, paze na korov, zalijevaju u slučaju suše i hrane gnojivom. Nakon berbe gomolj ostane još malo u zemlji, reže se u rujnu, ponovno ga tretiraju u veljači i ožujku, a od onda puštaju cvijet da raste. Nakon berbe cvijeće ide u hladnjaču.
“Nas tri smo fizikalija, a imamo i četvrtog člana koji uskače kada treba prskati, orati i odraditi ostale mehaničke poslove. Posadile smo tri tisuće božura, dvije bijele vrste, a najprije smo htjele vidjeti kako će proći prva berba, pa se mislimo proširiti. Možda ne ove godine, ali nagodinu sigurno”, ističu i dodaju kako im je prvi plan bio ići na nizozemsko tržište, no zbog korone će prvi urod prodati cvjećarnicama i na malo.
Cure rade pod okriljem OPG-a Ivana Jurić, vlastitim sredstvima su kupile zemlju na kojoj sade božure, a kako se njihov grm iz godine u godinu povećava, uvjerene su u uspjeh. Kako kažu, ovo im je trenutno usputna djelatnost za koju se nadaju da će prerasti u nešto više, očekuju i poneki poticaj kako više ne bi morale koristiti vlastita sredstva. Vjeruju i u onu “Kupujmo domaće” te se nadaju da će se Vinkovčani početi više okretati našim lokalnim proizvodima.
“Važno nam je da nas ljudi prepoznaju, da prepoznaju kvalitetu i domaću proizvodnju nastalu kao rezultat ljubavi i rada”, zaključile su.
