Nakon što smo vam tijekom protekla četiri tjedna najavili četiri hrvatska filma, komediju “Nosila je rubac črleni”, drame “Zbornica” Sonje Tarokić i “Baci se na pod” Nine Violić, te Gonzovog redateljskog prvijenca “Punim plućima”, vrijeme je da vam najavimo i peti film kojega ćemo gledati u sklopu 6. Filmskog festivala glumca. Posrijedi je ratna drama koja je otvorila ovogodišnji Pulski filmski festival, film “Šesti autobus” Eduarda Galića, film koji je doslovce okupirao medije, a koji će u redovnu kino distribuciju krenuti tek u studenom ove godine.
Ovogodišnji 6. Filmski festival glumca dolazi u organizaciji umjetničke udruge Asser Savus iz Vinkovaca, i održava se od srijede do srijede, od 12. do 19. listopada. Festival se odvija pod pokroviteljstvom Grada Vinkovaca.
“U ljeto 1991. Hrvatska je proglasila neovisnost od SFRJ. JNA i srpske paravojne jedinice napale su Vukovar. Počela je bitka za Vukovar”, ispisuje uvodni natpis i završava riječima “Ovo je jedna od mogućih priča o onome što se dogodilo”. Pod “jednom od mogućih priča” cilja se na priču, tj. misteriju titularnog šestog autobusa.
Službeno je pet autobusa s hrvatskim zarobljenicima bilo otpravljeno na Ovčaru, gdje su nesretnici bili mučeni i ubijeni, a govorilo se i o šestom s braniteljima i ranjenicima iz vukovarske bolnice čija sudbina ostaje još uvijek neutvrđena. “Svi nešto pričaju, a nitko ništa ne zna”, čujemo u filmu u kojem se govori da je autobus bio “preusmjeren” nakon što ga je “presrela grupa naoružanih lica”.
O ratu i šestom autobusu se raspituje mlada djevojka Olivia (Zala Đurić) koja želi saznati ono što želi zaboraviti Vukovarac Josip Filipović (Marko Petrić, veoma uvjerljiv u scenama iz 1991.). Olivia zna hrvatski, ali predstavlja se kao američka novinarka i piše članak o Vukovaru, a upoznajemo je u Beogradu 2008., kad se odvijalo suđenje za ratne zločine, za klupom sjedi zaštićeni svjedok, zloglasni pokajnik Spasoje Petković Štuka (dojmljivi Pavle Matuško), suočavajući se s nekadašnjim kolegama (jednog od njih glumi Dušan Kovačević).
“Meni je puška zaglavila i ja sam se povukao, vi ste mi dali “škorpion” i rekli ste: “Rokaj!”. Bili ste i u špaliru, tukli ste palicama, bili ste u streljačkom vodu, pucali ste i ubijali…”, svjedoči Štuka izgovarajući riječi iz beogradskih transkripata sa suđenja za zločine na Ovčari, koji su otkupljeni za potrebe filma.
Štukine riječi ispresijecane su ratnim užasima 1991., od batinanja palicama putnika iz busa do pucanja i ubijanja, a ulogu našeg i Olivijina vodiča kroz retrospekcijski pakao preuzima Josip, na čijem se licu prelama sva tragedija Vukovara i rata općenito. Ispočetka se čini da bi “Šesti autobus” mogao krenuti tragom jednostranih i manipulativnih hrvatskih ratnih filmova devedesetih godina…
Srećom, redatelj i njegovi koscenaristi Dominik Galić (ujedno producent) i Jure Pavlović (“Mater”) odbijaju njegovati takav pristup, iako se ne libe eksplicitnih psihofizičkih prikaza strahota, za razliku od Jasmile Žbanić koja je bila implicitna i orijentirana isključivo na dramsko-trilersku ratnu psihologiju.
Priča ispresijecana na dva, čak i tri, dramaturška kolosijeka nije uvijek ujednačena, ali prema kraju filma dobiva na težini kad se otkrije tko je Olivia. Segmenti iz 1991. znatno su dojmljiviji, s naglaskom na akcijske scene. Tenkovi dižu u zrak kombije, zolje pogađaju tenkove… na momente prilično spektakularno za domaće pojmove.
U nekoliko navrata Galić brutalno uprizori i blisku borbu na život i smrt, pokazujući da je ispratio tokove u suvremenoj žanrovskoj kinematografiji, od nedostižne “Racije” pa unatrag do još nedostižnijeg klasika “Spašavanje vojnika Ryana” koji “Šesti autobus” doziva maslinastosivim tonovima slike i naturalističkim akcijskim pristupom (šljem-scena). Galić je uspio snimiti i jedan od najsnažnijih prizora novije hrvatske kinematografije. Plavokosa djevojka prolazi pored zapaljenog vojnog džipa i fiće. Cijeli rat devedesetih praktički je oslikan u tom jednom kadru.
Režiju filma potpisuje Eduard Galić koji supotpisuje i scenarij sa Dominikom Galićem i Juretom Pavlovićem. Iza kamere se našao Filip Starešinić, za montažu je bila odgovorna Ivana Fumić a za zvuk Dario Domitrović. Glazbu je napisao Ante Gelo a za kostmografiju se pobrinula Goranka Krpan Branica. U glavnim ulogama ćemo vidjeti Zalu Đurić u ulozi novinarke Olivie, zatim Arnauda Humberta, Filipa Mayera, Tonija Gojanovića, Muhameda Hadžovića, Josipu Anković, Žarka Potočnjaka, Pavla Matuška a u ulozi barmena i našeg Vinkovčanina Vladimira Andrića.
Producenti filma su Dominik Galić i Robert Piršl a koproducent je Bojan Kanjera. Film je nastao u okrilju producentske kuće Misart uz potporu HAVC-a i HRT-a. Zastupnik filma je Media Move.
6. filmski festival glumca i ove godine (od 12. do 19. listopada) dolazi u organizaciji umjetničke udruge Asser Savusiz Vinkovaca, te pod pokroviteljstvom Grada Vinkovaca. Svoju pomoć će i ove godine festivalu pružiti HAVC, HDFD, Vukovarsko-srijemska županijai Gradsko kazalište Joza Ivakić Vinkovci, u čijim će se prostorima odvijati cijeli festivalski program.
