Nakon 48 godina svećeničke i 38 godina obnašanja službe župnika župe Sv. Euzebija i Poliona, od kojih je 26 godina bio dekan Vinkovačkog dekanata, u mirovinu odlazi čovjek koji je svoj život posvetio Vinkovcima i čije će ime ostati trajno upisano u dugoj i bogatoj povijesti najstarijeg grada u Europi. Monsinjor Tadija Pranjić svojim župljanima i svim Vinkovčanima predstavljao je ne samo nekoga tko prenosi riječ Božju nego i istinski oslonac u teškim vremenima.
Posebno se to odnosi na ratni period kada su Vinkovci i Hrvatska proživljavali najteže trenutke u svojoj novijoj povijesti. Neprestano na raspolaganju građanima i vojnicima, ranjenicima, mons. Pranjić ostavio je dubok trag u sjećanju svojih sugrađana, ali i vjernika diljem Hrvatske.
Vinkovčani će uvijek pamtiti kada je 1991. godine, unatoč stalnom granatiranju, u podrumu Vinkovačke bolnice, udaljene samo nekoliko stotina metara od prve crte obrane, slavio misu polnoćku tijekom koje je naglašavao da zlo nema posljednju riječ i da dobro mora pobijediti. Pamte se i prvi dani svibnja te godine kada su u Borovu Selu mučki ubijena dvanaestorica hrvatskih redarstvenika. To podmuklo ubojstvo duboko je potreslo hrvatsku javnost, Slavoniju i Vinkovce, a mons. Pranjić i u tim je trenutcima bio uz svoj narod služeći misu zadušnicu u „Velikoj crkvi“, na kojoj se okupilo 15 tisuća ljudi. Doživio je i ono što je malo koji župnik za svoga vijeka prošao kada je u večernjim satima 20. studenoga 1991. godine tenkovima i haubicama iz Mirkovaca i Jankovačke Dubrave zapaljena župna crkva sv. Euzebija i Poliona, srušen toranj i uništena zvona. I tada, promatrajući svoju crkvu u plamenu, čvrsto je vjerovao kako će svjetlo pobijediti tamu.
Pred sam odlazak u mirovinu dočekao je i konačni završetak duge poslijeratne obnove središnje vinkovačke crkve. Završetak te obnove označila je obnova središnjeg oltara čime je ujedno završena i jedina cjelovita restauracija u povijesti ove vinkovačke crkve, a koju je dala izgraditi austrijska carica Marija Terezija. Današnja sveta misa u crkvi sv. Euzebija i Poliona bila je oproštajno misno slavlje Tadije Pranjića od kojeg su se oprostili brojni Vinkovčani i Vinkovčanke, među kojima i gradski vijećnici i pročelnici, predvođeni gradonačelnikom Ivanom Bosančićem.
„Monsinjor Tadija Pranjić svojom je ljubavlju i hrabrošću, i u najtežim trenutcima, ostavio neizbrisiv trag u našim srcima. Njegovo uvjerenje kako dobro uvijek mora nadjačati zlo treba nam svima biti putokaz, a njegova ljubav prema Slavoniji i hrvatskom narodu obveza da čuvamo naše Vinkovce i svakim danom dajemo sve od sebe za bolju budućnost ovog ponosnog grada“, poručio je gradonačelnik.
Grad Vinkovci više puta iskazao je zahvalnost mons. Pranjiću na svemu što je učinio kao svećenik i kao župnik. Upravo on bio je među prvim dobitnicima Zlatne plakete “Grb Grada Vinkovaca” 2000. godine kada je ovo priznanje ustanovljeno. Dobitnik je i mnogih drugih vrijednih priznanja, a kao kruna svega 2020. godine odlikovan je visokim državnim priznanjem, Redom kneza Domagoja s ogrlicom za iskazanu i osvjedočenu hrabrost i junaštvo u izravnoj ratnoj opasnosti, pružanju pastoralne i humanitarne pomoći hrvatskim braniteljima, prognanicima i obiteljima poginulih, zatočenih i nestalih tijekom i nakon Domovinskog rata.
