Kada su prije desetak godina krenuli u projekt zaštite i brendiranja domaćeg kulena, slavonski proizvođači suhomesnatih delicija očekivali su brz odgovor EU institucija, nakon kojega bi i službeno, ovaj gastronomski izuzetno cijenjen proizvod, mogli ponuditi trgovačkim lancima u Hrvatskoj, ali naravno i plasirati na veliko i bogato strano tržište. Na žalost, nije sve išlo onako kako su to zamislili proizvođači ujedinjeni u udrugu “Slavonski domaći kulen-kulin”, pa je tek u studenom prošle godine, nakon dugogodišnje borbe i lobiranja, odobren unos slavonskog kulena/kulina u Registar proizvoda zaštićenih oznakom zemljopisnog podrijetla. Slavonski kulen tako se našao uz više od 1410 već zaštićenih proizvoda, među kojima je ukupno i 16 hrvatskih proizvoda, a od ravničarskih tu je još samo baranjski kulen. “Ovom prilikom definirane su i jasne smjernice o proizvodnji kulena koje kažu da, u trenutku stavljanja u promet, slavonski kulen/kulin mora težiti najmanje 900 grama i imati takva fizikalno-kemijska svojstva da sadržaj vode mora biti do 40 posto, a masti do 35 posto. Na ovaj način povećana je kakvoća i zaštićeno zemljopisno podrijetlo kulena, te je na području Slavonije i Baranje iskristalizirano više od stotinu kvalitetnih proizvođača kulena, koji su u tu proizvodnju dosta uložili, a poštuju i sve zadane standarde”, naglašava županijski pročelnik za poljoprivredu Andrija Matić.

Jednog od njih pitali smo kakvo je stanje po pitanju prodaje danas, godinu dana nakon ishođenja svih potrebnih dokumenata za zaštitu slavonskog kulena. Vlado Ferbežer iz Otoka, višestruko nagrađivani proizvođač suhomesnatih proizvoda od crne slavonske svinje, tvrdi da još uvijek nije zadovoljan stanjem izvoza kulena na strana tržišta, te da ne vidi načina kako taj trend promijeniti. “Teško je reći u čemu je problem, pokušavamo, radimo i na brendiranju našeg proizvoda, no u zemljama na čija se tržišta pokušavamo probiti, kao što su Austrija i Njemačka, još uvijek naš proizvod ne cijene dovoljno. Tamo kupci na kulen gledaju kao na vrstu salame ili deblje kobasice, pa im nije jasno zašto bi salamu iz Hrvatske platili 30-50 eura za kilogram, kad druge vrste mogu platiti 5-10 eura. Kada bi nekako uspjeli dobiti i certifikat ekološkog proizvoda, onda bi to ipak bila jedna sasvim druga priča, jer stranci veliku pozornost pridaju upravo takvim proizvodima. Još uvijek kulen ne izvozim na strana tržišta, ali zato dobro ide prodaja šunke i sirovog mesa crne svinje, koje je vani prilično traženo”, priča nam Vlado, koji godišnje proizvede preko 1700 komada certificiranih kulena. “Srećom sklopio sam ugovor s Lidlom kojem isporučujem do 700 komada godišnje po cijeni od 200 kuna za kilogram. Po istoj cijeni jedan dio, od oko 400 komada, uspijem prodati i hotelima na Jadranu, tako da prodaja na domaćem tržištu i nije toliko loša”, zaključuje Ferbežar. Što se ukupne proizvodnje kulena u Hrvatskoj tiče, ona je godinama oko 500 tona, od čega se najveći dio proda na domaćem tržištu, dok u izvoz ode samo između 2 i 3 posto proizvodnje.