Hrvatima Šokcima s područja Slavonije, Baranje i Srijema najdraži tradicionalni ples, odnosno šokačko kolo, prosinačkim Rješenjem Ministarstva kulture, Uprave za zaštitu kulturne baštine, dobio je status nematerijalnog kulturnog dobra. Nositelji dobra su Zajednica kulturno-umjetničkih djelatnosti Vukovarsko-srijemske županije, Savez KUD-ova Đakovštine i Folklorni ansambl Broda. Na ovaj način okrunjena je njihova višegodišnja inicijativa da se šokačko kolo proglasi nematerijalnim kulturnim dobrom. U ovom slučaju nije se moglo specificirati samo jedno naselje uz koje bi se vezivalo nematerijalno kulturno dobro, nego se išlo na više njih, a prema definiciji, šokačko kolo tradicijski je ples koji se izvodi uz pjesmu i instrumentalnu pratnju. “U zadnjih desetak godina, možda i duže, intenzivno radimo upravo na očuvanju izvornosti naših tradicijskih plesova i običaja i ovo je zasigurno jedan veliki korak ka tome. Od neprocjenjive je važnosti mlađim generacijama ostaviti u nasljeđe nešto konkretno dokumentirano i sačuvano, jer na taj način čuvamo i te plesove, ali i pjesme i napjeve ovoga kraja. Ovo je potvrda da je šokačko kolo nešto što je dobro i kvalitetno i što je trebalo zaštiti. Moja velika želja je da sada ovaj ples prenesemo i na škole, odnosno da djeca u osnovnim školama, kroz recimo folkloristiku, uče i o tradicionalnim plesovima svoga kraja. Naravno da mi djecu u kulturno-umjetničkim društvima učimo takve stvari, ali mislim da bi se ta edukacija trebala i proširiti, a ovaj status šokačkog kola dokaz je tomu”, ističe voditelj Državne smotre izvornog hrvatskog folklora Danijel Šota. Dodaje i kako u ZAKUD-u imaju u planu organizirati seminare, radionice i slične edukativne programe, gdje bi zainteresirani polaznici mogli naučiti sve o šokačkom kolu, ali i drugim izvornim plesovima Vinkovaca i okolice.
Kako stoji u obrazloženju Rješenja, vještina njegovog izvođenja i danas se prenosi usmenom predajom. U prošlosti se izvodilo uz tradicijske instrumente poput gajdi ili tambure samice, da bi se tijekom 20. stoljeća razvila praksa izvođenja uz pratnju tamburaškog sastava. Kao društveno događanje šokačko kolo je do sredine 20. stoljeća bilo važno za život zajednice, okupljalo se za seoske svečanosti te o pokladama, a neizostavni dio bilo je upravo plesanje šokačkog kola, u užem smislu značenja. Naziv šokačko kolo uvriježio se tijekom 20. stoljeća uslijed scenske primjene te je i danas na terenu poznat pojam ne samo među Hrvatima Šokcima, nego je znatno rasprostranjeniji, opće prihvaćen. Osim njega, mogu se susresti i nazivi taraban, drmeš, samo šokačko ili samo kolo. “Danas je uvriježen naziv šokačko kolo koji ovaj ples na kružnici jasno razlikuje od plesova istog tipa. Sva ostala kola, plesovi na kružnici, nazivaju se najčešće po prvom stihu pjesme uz koju se izvode poput ‘ajd na livo, Jaši baba dorata i dr., dok je za ovaj ples dovoljno reći kolo i svima je jasno o čemu se radi. S obzirom na povezanost tog plesa s Hrvatima Šokcima, koji žive u Hrvatskoj i izvan nje, najpogodniji naziv je upravo šokačko kolo jer se njime referira na cijelo područje na kojemu žive Hrvati Šokci. U granicama Republike Hrvatske to je područje Slavonije, Baranje i Srijema”,, napominje pomoćnik ministrice kulture Davor Trupković. Napominje i da su se deseterački stihovi šokačkog kola danas gotovo izjednačili s bećarcem, pa se često mogu čuti tekstovi koji prate aktualna društvena zbivanja. Proces kreiranja novih poskočica više nije toliko živahan, tako da se u šokačkom kolu mogu čuti uglavnom njihove starije varijante. Spontane izvedbe podrazumijevaju plesanje, odnosno igranje šokačkog kola u raznim svečanostima poput svadbi, vjerskih svečanosti ili neformalnih druženja kad se kolo izvodi da bi se označio poseban trenutak u društvenom događaju.
