U Domu za starije i nemoćne osobe Vinkovci svakog se četvrtka hodnicima širi tiho uzbuđenje, a vrata soba ostaju lagano odškrinuta. Razlog je jednostavan, dolazi Black. Crni labrador, terapijski pas, već tri godine redovito posjećuje korisnike Doma koji se nalaze u stacionarnom dijelu, nepokretni i polupokretni.
Suradnja je započela 2024. godine projektom „Baš za nas“. Ideja projekta bila je približiti sadržaje onima koji zbog dobi ili zdravstvenog stanja ne mogu napuštati Dom. No, pokazalo se da je dolazak jednog psa donio mnogo više od planiranog programa. Black dolazi jednom tjedno, u pratnji svoje voditeljice Tine Stojanović, s kojom je već četiri godine nerazdvojan tim. Uz njih je i radna terapeutkinja u Domu Marina Belačić.
Njegov dolazak, kaže Tina, uvijek izaziva osmijehe, uzbuđenje, ali i suze. „Neki korisnici zaplaču od radosti. Black obiđe sve, pomazi se s njima, a oni s njim razgovaraju kao s nekim starim prijateljem”, govori. U tim razgovorima često se otvaraju priče koje bi inače ostale neizrečene. Korisnici Blacku povjeravaju uspomene iz mladosti, govore o obitelji, poslu, prijateljima, pa čak i o svojim nekadašnjim kućnim ljubimcima. „Preko njega saznajemo puno toga o korisnicima, stvari koje možda nikada ne bi rekli nama”, dodaje Marina.
Kod mnogih korisnika smanjuju se osjećaji usamljenosti, depresije i anksioznosti. Neki su uz Blacka ponovno progovorili, neki zapjevali, a neki po prvi put dopustili bliskost i dodir. „Black kod mene obavezno skoči na krevet i legne pokraj mene. Kažu da samo kod mene ima takvu slobodu i da se samo kod mene tako ponaša. A jednom mi je donio i bananu koju sam bez oklijevanja pojeo”, ispričao je korisnik Jovo Korać.
Jedna od najdirljivijih priča dolazi od mlađeg korisnika doma koji se nakon teške prometne nesreće povukao u sebe i odbijao izlaziti iz sobe. No, s Blackom uz Tininu pomoć, sjeo bi u kolica, uzeo povodac i zajedno bi odlazili u šetnju.
„Plan nam je u budućnosti okupiti nekoliko korisnika koji imaju redovite susrete s Blackom i da zajedno provedu vrijeme na svježem zraku uz topli razgovor i druženje”, najavljuje Marina. Iako su rezultati vidljivi, izazovi ostaju. Najveći je nedostatak financijskih sredstava. „Imamo puno napretka, ali nemamo dovoljno sredstava da bismo dolaske organizirali češće. Zahvalni smo Tini koja sve ove godine dolazi volonterski, nakon posla, u svoje slobodno vrijeme”, ističe.
Dok u Domu strpljivo sluša, Black je kod kuće, kako Tina kaže, sasvim običan pas. „Sve mu ispada iz usta, stalno nešto njuška i traži. Ali kad radi, točno zna što mu je zadaća. Ponaša se kako je naučen.” Osim u vinkovačkom Domu, dva dana u tjednu provodi i u Udruzi Vukovarski leptirići, gdje se druži s djecom. Njegove najdraže nagrade su plišane igračke koje dobiva na poklon i krišom ponuđene poslastice koje rado prihvaća. A zauzvrat daje ono što je korisnicima možda najpotrebnije, pažnju bez uvjeta.
