Euharistija ili sveta misa za nas je kršćane izvor i vrhunac cijelog vjerničkog življenja. Izgubimo li tu potrebu i želju za sudjelovanjem u njoj, izgubili smo svoju vjeru, poruka je s oltara vinkovačke župe sv. Vinka Pallottija.

Tijelovsku procesiju, ove godine ograničenu na župno dvorište, uslijed epidemioloških preporuka, održali su župljani predvođeni paterom Ilijom Sudarom. Tradicija nalaže crkvena slavlja u okviru kojih tijekom procesije svećenik u monstranci nosi posvećenu hostiju praćenu pjesmom i molitvom vjernika.

„Ova je svetkovina kao jedno ponavljanje ili još naglašavanje onoga što smo slavili na Veliki četvrtak i petak odnosno o uskrsnom događaju. Ovaj put to činimo u javnosti zbog čega je tijelovska procesija kako bismo kao vjernici katolici izašli javno pokazati svoju vjeru u Krista prisutnog u Euharistiji, bilo kroz kalež i Krv Kristovu ili kroz hostiju odnosno Tijelo Kristovo”, pojasnio je pater Ilija značenje jednog od četiri zapovijedana blagdana u Katoličkoj crkvi, nakon Uskrsa, Božića i Velike Gospe.

Ovogodišnja je procesija u kanovačkoj župi bila posebna s obzirom na to da je održana u novouređenom crkvenom dvorištu, na Trgu sv. Vinka Pallottija.

„Izašli smo u najmanju ulicu u gradu u kojoj je smještena crkva, samostan i tri obiteljske kuće. Dijelom zbog koronavirusa, a dijelom i zbog našeg prekrasnog dvorišta otvorenog tipa koje smo uređivali tijekom proteklih godinu dana uz pomoć dobrih ljudi, htjeli smo Tijelovo baš ovdje, a bilo je obiteljski i lijepo”, poručio je pater Sudar, župnik župe sv. Vinka Pallottija.



Nakon hrvatske samostalnosti, tijelovske procesije postale su istinske vjerničke svečanosti na kojoj je danas duhom i tijelom uživala i župljanka Ivana Kordić.

Ivana Kordić

„Danas želimo posvjedočiti svoju vjeru u Gospodina i vjerovati da je on u euharistijskom Kruhu za nas zaista živ. To je njegovo Tijelo, a druženje, misa, svjedočanstvo, okosnica su ovog blagdana i dolaska u crkvu”, poručila je.

Rađati i odgajati u vjeri zadaća je Crkve, a ujedno jedna od poruka paterove homilije uz zaključak da smo bez dolaska na svetu misu i vjeru u Isusovu prisutnost u njoj izgubili sebe. Dodajmo na kraju kako se u nekim hrvatskim krajevima Tijelovo naziva i Brašančevo, a naziv potječe iz 18. stoljeća i dolazi od riječi brašno, od čega se pravi kruh, a kruh u pretvorbi u svetoj misi postaje Kristovo Tijelo.