Čini se da je hrvatska glazba u zadnje vrijeme dobila jedan pozitivan uzlet koji se dogodio kad se, napokon, počeo stavljati naglasak i na mlađe generacije. Sad definitivno možemo reći da bojazni za hrvatsku glazbu nema. U moru novih imena dogodio se i Ivan Grgić, umjetničkim imenom Reper iz sobe.
Bio je dovoljan tek jedan singl i gotovo ništa promocije, osim one “uzdam se u frendove” da upadne u oči (ili bolje reći uši) publici, a na kraju i diskografu.
Cilj djelovanja Repera iz sobe je raditi nešto svježe, a opet blisko korijenima; feel good glazbu koja te tjera da se gibaš i tekstove koji teže pozitivi. Život nije roze boje, ali i kad je teško, treba mu se znati narugati.
Reper Iz Sobe objavio je istoimeni singl prvijenac pod okriljem Menarta, a sam sebe opisuje kao atipičnog repera.
Kako sam autor kaže: “Pjesma je nastala u kreativnoj blokadi i u nezavidnim uvjetima. Naime, muzičari ovise o angažmanima, a u tom momentu ih nije bilo čak ni na vidiku. Prvi stih pjesme počinje s ‘Nemam para’, ali kako mi nije prirodno da kukam, brzo je sve otišlo na zezanciju koja ima poantu; ono si što želis biti i smiješ biti drugačiji. Beat je nastao u glavi, ekipa je znala kako to odsvirat i dodat još nešto svoje i – bam!”
Za pjesmu “Reper iz sobe” snimljen je i video spot pod redateljskom palicom Maje Bačić i Sanje Prodan. Napravljen je u minimalističkim uvjetima u svakom pogledu, osim uz puno dobre volje i zezancije.
Pjesma će se naći na nadolazećem albumu na kojemu je većinu skladbi napisao sam Reper Iz Sobe, iako je bend mnogo doprinio s izvanrednom svirkom i ponekom idejom.
Uživajte u prvom službenog singlu Repera Iz Sobe i zapamtite – Reper iz sobe nikad neće izaći iz mode!
Biografija:
Ivan Grgić a.k.a. Reper Iz Sobe je biogradsko-zagrebački glazbenik, rođen 1984.g u Zadru. Sredinom devedesetih dobiva svoje prve bootleg kasete te razvija afinitet prema rap glazbi i hip-hop kulturi s obzirom da je bilo lako poistovjetiti atmosferu ranih 90′ u Hrvatskoj s onom koju su opisivali reperi newyorkških geta.
S 19 godina seli u Zagreb i upisuje Ekonomski fakultet, a paralelno razvija ljubav prema sviranju gitare. Tako se susreće s glazbom Djanga Reinhardta koja ga potpuno obuzima i tu kreće san o glazbenoj karijeri. Godine 2008. upoznaje svoje buduće dugogodišnje kolege te suosniva Gadjo Manouche, zagrebački gypsy swing sastav, koji je i danas aktivan. 2009. godine po završetku fakulteta se zapošljava, no nedugo zatim bježi iz ralja korporatizma kako bi svirao na ulici.
Paralelno je razvijao i ljubav prema jazzu, funku i soulu, žanrovima iz kojih je nastala hip-hop glazba. Prisjeća se svojih prvih utjecaja i krajem 2017. počinje pisati tekstove te ih u originalnoj glazbi spaja s funk i soul gitarskim linijama. Godine 2018., na nagovor kolega, okuplja bend kojeg čine izvanredni glazbenici zagrebačke i varaždinske scene. Emir Čovran, bubnjar groove i neo-soul utjecaja, Mario Torbica, bas gitara, jedan od glavnih aktera zlatnog doba jazz sessiona u Zagrebu i iznimno talentirani Nikola Šantek na klavijaturama te stvaraju savršen poligon za realizaciju glazbenih ideja.