Svoj deseti studijski album, “Chicago Rambler”, Tomislav Goluban po prvi puta u karijeri objavljuje na isti dan u svojoj matičnoj državi i u SAD-u. Album je snimljen u Chicagu s tamošnjom ekipom glazbenika, uživo u dva poslijepodneva tijekom siječnja 2018. Opušten i svoj, Goluban se nije morao puno mučiti u studiju da se stopi s fenomenelnom američkom ekipom. Njegov osobni glazbeni štih, sjajno se uklopio u pravi električni Chicago blues i upravo ta kombinacija razvaljuje! S mnogo klasičnih blues elemenata, kroz session simbiozu iskusnih glazbenika, u Chicagu je snimljeno 12 kompozicija koje potpisuje Tomislav Goluban. Materijal je koncizno odsviran, spontano režiran u primamljivom dekoru i uronjen je u Chikaško blues raspoloženje. Mnogo je toga sakrivenog, a otkriva se svakim novim preslušavanjem. Sjajan je ovo spoj svega onog što glazba jest i što treba biti: bezgranična, kreativna, hrabra i jedinstvena.
“U Joyride studiju me čekala ekipa vrhunskih glazbenika, najboljih bluzera s kojima sam do sada radio. Grammyjem nagrađeni bubnjar Kenny “Beedy Eyes” Smith, sin pokojnog bubnjara iz pratećeg sastava legendarnog Muddyja Watersa, Bo Diddleyev nećak, basist E.G. McDaniel, gitarist Eric Noden i još jedan grammyjevac, snimatelj Blaise Barton. Kako je to već jednom rekao jedan stari blueser – za blues nije bitan prostor, već ljudi s kojima sviraš”, prisjetio se Tomislav Goluban.
Tekstove na engleskom jeziku Goluban je – na inzistiranje producenta – ovoga puta otpjevao nonšalantnim vokalom u maniri starih bluesera, u kojima je bitan sadržaj s višesmislenim konotacijama. Ono što se naizgled doima jednostavnim i jasnim, često između redaka donosi sasvim nova značenja i poruke. Tako je na ovom albumu Goluban u tematskom smislu nastavio gdje je prije 5 godina stao s albumom Blow Junkie: emotivno sažimanje radosti („Searchin’ for My Baby“, „Home Made Honey“), vječita potrage za nedostižnim idealima („Can’t Find Myself“), unutarnja bol i patnja („Locked Heart“, „Bag Full of Troubles“). Tu su također i priče o stvarnim događajima („Jerry Ricks on My Mind“), a posebnost ovog engleskog izdanja jest i jedna pjesma otpjevana na hrvatskom jeziku – obrada tradicionalnog folk nasljeđa Golubanovog zavičaja Hrvatskog Zagorja („Išel budem v kleticu/ I Will Go to My Cottage“).
Ravnomjerni odnosi veselih, poletnih i lepršavih, te onih laganijih, elegičnijih i senzibilnijih trenutaka uklopljenih u pravi albumski klasicizam od 45 (točnije 46:34) minuta, namijenjen je širem spektru publike. Pjesme se kotrljaju u različitim psiho-emotivnim brzinama i područjima, koji put i sarkastičnim kontrastima, iziskujući od onih što od bluesa očekuju i više od uobičajenog da pomno istraže svaki detalj. Na albumu “Chicago Rambler” Goluban se još jednom otvorio svjetskoj sceni, približio se autentičnom čikaškom bluesu te pokazao da je svijet prepun glazbenih dragulja u ovoj tipičnoj američkoj formi.
Nakon songa “Locked Heart”, za drugi singl s albuma je izabrana pjesma ”One Way Ticket” za koju je snimljen animirani videospot. U njoj je riječ o životnom putovanju tračnicama bluesa, tj. o prekretnici na kojoj se svi nekad nađemo. Imamo li hrabrosti ostaviti naviku i sigurnost iza sebe, otisnuti se u nepoznato i nesigurno?
Evo što o snimanju u Chicagu kaže producent albuma, Eric Noden:
”Tomislav Goluban first contacted me about producing a Chicago album for him in January of 2017. For the next 12 months we corresponded about the song selection, lyric choices and arrangements of the 11 songs that he had written for the project. In January of 2018 Tomislav flew to Chicago. We then began to record at Joy Ride Studios with E.G. McDaniel on bass, Kenny “Beedy Eyes” Smith on drums and myself on guitar. Joe Filisko also contributed to the project by playing harmonica on 2 songs. With Blaise Barton engineering and a well thought out plan we were able to record the entire album in just 2 days! The result is a raw, honest recording that shows a new side of Tomislav Goluban.”.
