Ogranak Matice hrvatske u Vinkovcima i Hrvatska matica iseljenika – podružnica Vukovar su u okviru 19. Dana Matice hrvatske obilježili spomen na stotu godišnjicu rođenja Zdravka Dučmelića. Rođeni Vinkovčanin ostavio je veliki trag u slikarstvu, a životni put nakon Drugog svjetskog rata odveo ga je u daleku Argentinu.
„Ogranak Matice hrvatske Vinkovci redovno obilježava obljetnice svojih velikana. Ovo je samo dokaz da Matica ima kontinuitet i da ne zaboravlja svoje velikane želeći tu memoriju prenijeti na nove generacije. On je u vihor Drugog svjetskog rata, kao student Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu, bio mobiliziran kao hrvatski vojnik pred kraj rata. Završio je u Bleiburgu s ocem i bratom, a njegov otac Franjo bio zadnji vinkovački gradonačelnik, prvi nakon njega sam igrom slučaja bio ja. Srećom, izbjegao je sudbinu zločina partizana i sigurnu smrt”, rekao je dr. Dražen Švagelj, predsjednik Ogranka Matice hrvatske u Vinkovcima.
Dučmelić je u Vinkovcima završio osnovnu i srednju školu, a potom je bio student Akademije likovne umjetnosti u Zagrebu. Nakon Drugog svjetskog rata nastavio je obrazovanje u Rimu, zatim i u Madridu, a 1949. godine pridružio se svojoj obitelji u Argentini.
„Radi se o bogatom opusu iz kojega možemo puno toga saznati o povijesti Hrvatske, migracijama Hrvata nakon Drugog svjetskog rata, ali i doprinosu koji oni daju svjetskoj umjetničkoj baštini. Možemo reći kako Dučmelić nije ostavio trag samo na argentinsko i hrvatsko slikarstvo, on je uistinu u svjetskim krugovima ostavio jedan neizbrisiv trag i jedinstven rukopis, a nadam se da će struka u budućnosti njegovo stvaralaštvo valorizirati i ocijeniti”, istaknula je Mihaela Gelemanović Pracaić, profesorica likovne umjetnosti u Gimnaziji Matije Antuna Reljkovića u Vinkovcima.
Njegova fenomenalna djela izložena su diljem svijeta u velikim gradovima poput Tokija, Pekinga i Mexico Cityija, a ilustrirao je poneka djela Jorgea Luisa Borgesa, velikana argentinske književnosti.
Večeras je nazočan bio i Ivo Dučmelić iz Vođinaca, a s vinkovačkim velikanom u rodbinskoj je povezanosti. „Nažalost, nikada ga nisam upoznao, ali po pričama svojih roditelja i djeda upoznao sam se s njegovim radom. Poneke materijale i brošure donijele su nam njegove kćerke iz Argentine, ali dok je bila Jugoslavija nismo mogli imati previše kontakta s njima. Međutim, one nam sada dolaze češće, bile su kod nas prošle godine i uspostavili smo kontakte. Drago mi je da me je doktor Švagelj pozvao i da sam večeras ovdje”, zaključuje.
