18 C
Vinkovci
Subota, 25. svibnja 2024.

Uz pjesmu uličnog svirača Josipa kupovina na gradskoj tržnici ima posebnu čar

Više od autora

- vl promo-
Josipa Haluška
Josipa Haluška
josipa.haluska@novosti.hr

U svijetu urbanog života, punog kaotičnosti i prometnih ulica, postoje male oaze koje donose osvježenje i radost, oaze koje svakodnevicu čine ljepšom. Jedna takva je i vinkovačka tržnica koja, zahvaljujući 75-godišnjem uličnom sviraču Josipu Gusiću, jednom mjesečno postaje još posebnija, življa, energičnija, dražesnija.

Odjeven u staru šokačku jaknu, na glavi šeširić s hrvatskom trobojnicom, u rukama gitara i oko vrata mikrofon, uz nekoliko bora na licu, 75-godišnji Josip čest je gost gradske tržnice. Posljednjih šest godina posjetiteljima prenosi svoju ljubav prema glazbi, smiruje ubrzani gradski puls i postaje neizostavan dio subotnjeg jutra. Svoje mjesto blizu glavnog ulaza zauzima već u ranim jutarnjim satima, odakle naše sugrađane zabavlja repertoarom od nekih 100 pjesama.

„Nisam glazbeno obrazovan, ali volim pjesmu, bilo slavonsku ili dalmatinsku. Glazbom se bavim cijeli život pa pjevam i sviram sve, Mišu Kovača, Olivera Dragojevića, crkvene pjesme, čak i operne arije. Program je jako bogat i raznolik, za svačiji ukus”, priča nam „dida s tržnice”, kako ga mnogi od milja zovu.

Inače je iz Josipovca, no u Vinkovcima se osjeća kao kod svoje kuće. Nekad ga u dolasku omete kiša, snijeg ili hladnoća, no nastoji doći svake prve ili druge subote u mjesecu.

„Inače sam svirao u Osijeku, no jednom me je jedan Vinkovčanin zamolio da dođem i u njegov grad. Kada sam došao, odmah sam se zaljubio. Vinkovci stvarno imaju dušu, svi su me dobro prihvatili, ljudi su topli i srdačni, cijene moje pjevanje jer im nabavka bude zanimljivija. Uz to, jako su darežljivi pa ovdje uspijem skupiti najviše novca”, istaknuo je Gusić koji vikendom redovno pjeva i svira i u Đakovu, Vukovaru, Donjem Miholjcu, Belišću, Valpovu, Vukovaru. Preferira tržnice, no ponekad otiđe na trgove i u ulice gdje se okuplja veći broj ljudi.


Iako se glazbom bavi iz ljubavi i hobija, nikako ne zanemaruje ni onu financijsku komponentu. Mirovina je, kaže, dosta mala, pa spaja ugodno s korisnim, svaki cent dobro dođe. Osim što ga građani časte za pjesmu i svirku, Josip zato prodaje i suvenire koje je izradio vlastitim rukama. Napravljeni su od slavonskih zrnaca – kukuruza, graha, prosa, žita, zalijepljenih na gipsani tanjur. Mi smo uspjeli uhvatiti navijačku tematiku, no motivi mogu biti razni.

„Davno sam na ovim suvenirima zaradio cijelu kuću. Nekada sam na Vinkovačkim jesenima već do 10 sati ujutro uspio prodati robe za 10 tisuća ondašnjih maraka, nisam mogao napraviti toliko koliko su ljudi tražili. Danas mi je to samo hobi. Najčešće ih radim kad pada kiša, volim se tada sjetiti lijepih dana”, rekao je za Novosti.hr.

Naš sugovornik inače se bavi još i voćarstvom. Ima tri voćnjaka i jedan je od najvećih proizvođača vinogradskih bresaka i višanja. Kako kaže, upravo činjenica da je stalno nečim zaokupljen drži ga ovako vitalnim i aktivnim pa se na zdravlje zbilja ne može požaliti. Glas ga malo izdaje, no to ga ne sprječava u naumu uveseljavati ljude svojom pjesmom.

„Glazba oživljava dušu i njome ću se baviti sve dok budem disao”, zaključio je Josip Gusić.

Povezani članci

- vl promo-

Posljednje objavljeno