Turska je bila domaćin 18. Mediteranskih igara na kojemu je nastupila i muška kadetska rukometna reprezentacija čije je boje branio i Vinkovčanin Franko Krstić.
Franko je član Rukometnog kluba Valpovka iz Valpova u kojemu pruža vrlo zapažene partije što nije promaklo niti izborniku kadetske reprezentacije. Tijekom šest dana turnira Hrvatska je odigrala deset teških utakmica. U grupnoj fazi odigrali su sedam ogleda, a mladi Kauboji slavili su u njih šest, dok su jedini poraz upisali od prvaka igara, Španjolske. U polufinalu je čekala jaka reprezentacija Egipta koja je u grupi ostala poražena, no Egipćani su uzvratili za taj poraz te se plasirali u finale. Kadeti su se kući vratili s broncom koju su zaradili pobijedivši Crnu Goru.
„Pokazali smo da ova ekipa ima karakter i kvalitetu za puno veća postignuća. Ostaje žal za tom polufinalnom utakmicom jer mislim da smo bolji od reprezentacije Egipta, ali u jednoj utakmici ne pobjeđuje uvijek bolji”, rekao je Krstić te dodao kako su put Turske otišli oslabljeni radi ozljeda i korone koja je iz stroja izbacila četiri vrlo bitna igrača, a to su kapetan Maksimilijan Molc, vanjski igrači Franković i Majić te krilo Krizmanić.
„Najbitnije da je hrvatski kadetski rukomet zadržao mjesto u samom vrhu, odnosno, mjestu koje konkurira za odličja”, ističe Franko.
Ključni segmenti za ovaj veliki uspjeh bili su zajedništvo te vjera u stručni stožer na čelu s izbornikom Matejom Miškovićem. Hrvatski rukometni savez osigurao je sve uvijete za natjecanje, a izbornik Mišković i trener Matko Zrilić na sjajan način su pripremili momčad kroz analize i kroz treninge te su igrači na vrijeme znali kako reagirati u određenim situacijama.
„Za mene ovo je veliko iskustvo. Igrati sa 17 godina u reprezentaciji jake međunarodne utakmice puno znače svakom mladom sportašu. Svojim igrama mogu biti zadovoljan, obzirom da sam u prvoj utakmici ozlijedio skočni zglob te nastavak natjecanja igrao pod brufenima i sa steznikom. Naravno da se može i mora bolje, ali uvijek kada igram za reprezentaciju zanemarim bol i dajem sve od sebe”, govori nam mladi hrvatski reprezentativac.
Novo okupljanje kadeta je vrlo brzo kada će ih čekati vrlo jak turnir u Mađarskoj, a potom u kolovozu slijedi i Europsko prvenstvo. Krstić se nada kako će naporni treninzi u klubu i rad na sebi ponovno doći na naplatu te da će mu izbornik još jednom uručiti pozivnicu.
Jednaku važnost ima škola što je istaknuo i Franko.
„Naravno, ne zaboravljam obaveze prema školi. Ovim bih se putem zahvalio svom razredniku Mikiću i svim profesorima koji imaju razumijevanja za moje opravdane izostanke s nastave. Maturant sam i želja mi je nastaviti školovanje na nekom od tehničkih fakulteta te nastaviti s rukometom”, istaknuo je mladi rukometaš.
U svim segmentima života bitna je podrška roditelja i najbližih ljudi.
„I na kraju, bez velike potpore roditelja ništa ne bi bilo moguće. Roditelji me voze na treninge, prate na utakmice, pomažu u individualnoj pripremi, sportskoj prehrani i oni su mi uz sestru Teu i tetu Lelu, najveća potpora”, istaknuo je Franko.
