Buvljak je obično neuređeno mjesto na otvorenom gdje se prodaju najrazličitije stvari, jeftina, uglavnom rabljena roba. Svoj buvljak sa živopisnim štandovima prepunim svega i svačega imaju i Vinkovci.

Buvljak na tržnici u Vinkovcima nalazi se pomalo skriven od pogleda, ali će ga lako pronaći svi koji po prvi put požele vidjeti što se tamo nudi. Treba samo upitati. Uputit će ih svaki prodavač ili bilo koji redoviti posjetitelj vinkovačke tržnice.

U odnosu na neke druge, poput onoga na Auto tržnici u Osijeku, a o poznatom zagrebačkom Hreliću ne treba ni govoriti, vinkovački buvljak dosta je skroman, Ipak, i on ima svoje izlagače i svoje kupce, ima svoju tradiciju i jedno je od obilježja vinkovačke tržnice. A odmah na ulazu u carstvo rabljene robe i najrazličitije moguće ponude, nailazimo na jednu od veteranki ovoga mjesta, Olgu Kovačević, umirovljenicu iz Vinkovaca. Ovdje je već desetak godina, s povremenim prekidima, ovisno o tome je li radila ili je bila bez posla, a zadnjih pet,šest godina, kako je u mirovini, tu je stalno, svake subote i srijede. Širok je spektar robe koju nudi, od odjeće i obuće, torbi, lustera, suđa i posuđa, “servisa” i “escajga”, porculana, keramike, stakla, knjiga, svega što se može prodati.

Svaka roba ima kupca

“Najviše se prodaje odjeća koju ljudi često uzimaju i kao odjeću za rad, a ima i dosta onih koji traže neke zanimljive stare stvari, vaze, satove, neke alate… Robu nabavljam s različitih strana. Dosta sam ispraznila svoje ormare, a dosta dobijem od sestara, rodbine, prijatelja, donose mi ljudi. Nekada znam otići i na Hrelić pa uzmem nešto što ovdje mogu prodati za koju kunu više. Kuna gore, kuna dolje, cjenkanje je duša ove priče, a nekad netko bolje prođe. Nekada prodaš po nabavnoj cijeni, nekada malo izgubiš, nekada zaradiš. Sve u svemu, vrti se”, priča Olga Kovačević dodajući kako kupaca uvijek ima, bez obzira na gospodarsku situaciju, a puno je i onih dugogodišnjih i redovitih.

“Ima i dobrostojećih ljudi. Dolaze nam liječnici, odvjetnici, službenici, koji traže ono što je njima zanimljivo. Primjerice, sada dolaze Vinkovačke jeseni pa se traži ako ima nešto od starih stvari, ručnog rada, ponjava, neki dio odjeće. Zatim, za kazalište znaju tražiti stvari koje im trebaju za predstave. Dolaze ljudi koji su u mirovini, malo izađu iz kuće, među svijet i usput vide što se nudi. Dolaze različiti ljudi. Međutim, iako kupaca uvijek ima, ipak, u zadnje vrijeme primijeti se da ljudi odlaze iz ovoga kraja. Dosta naših mušterija ne dolazi više i znamo za njih da su, nažalost, otišli iz Hrvatske sa svojim obiteljima”, kaže Olga.

Ona i njezini kolege, pak, i dalje ostaju na vinkovačkoj tržnici. Plaćaju svoje mjesto, tu su i ljeti i zimi. Znaju da idu promjene. Radit će se zatvorena tržnica, a i otvoreni dio vjerojatno će biti drukčije uređen, ali za buvljak, drže, i dalje bi trebalo biti mjesta. “Mislim da će buvljak ostati. Ako ne bude baš ovdje gdje je sada, valjda će se naći neko mjesto. Mada sam se ja krvavo izborila za ovo mjesto prije nekoliko godina kada je krenula priča da se ukine buvljak u Vinkovcima. Organizirali smo i peticiju i skupili 2 tisuće potpisa, bili smo i kod gradonačelnika i uspjeli smo. Borili smo se onda i opet ćemo ako bude trebalo”, uz smijeh, ali ne i neozbiljno, govori Olga.

Što jeftinije to bolje

Na vinkovačkom buvljaku često ćete sresti i Marijana iz Vukovara sa suprugom. “Redovito idem po buvljacima, ali ne znam zašto i kod nas to ne bi bilo u svakom gradu kao što je u Njemačkoj flohmarkt. Prostor se naplaćuje po m2, a prodavati možeš što hoćeš. Kod nas, recimo, u Vinkovcima je dozvoljeno, u Vukovaru nije. Isto tako i ovaj prostor ovdje u Vinkovcima mogao bi biti uređeniji, kad već plaćamo za njega. S kantama za smeće i slično. Što se prodaje tiče i kod mene se može naći svašta. Većinom je to rabljena roba iz Njemačke. Ljudi traže jeftine stvari jer je kupovna moć hrvatskog građanina u istočnom dijelu Hrvatske katastrofa. Nije puno bolje ni dalje, ali istočni dio, Osijek, Vinkovci, Vukovar pogotovo, tu je situacija jako loša. Zato je i zarada samo na onoj robi koju u Njemačkoj dobijemo, uglavnom od starijih Nijemaca ili naših ljudi. Na tome ovdje možeš uzeti neku kunu. Inače, ako tamo nešto platiš i 5 eura, ovdje ne možeš zaraditi ništa”, istaknuo je Marijan.

Među ostalima, rabljenu robu na tržnici u Vinkovcima prodaju i supružnici Zovkić iz Vukovara. Dolaze oko četiri godine, svake subote i srijede, a nedjeljom su na Auto tržnici u Osijeku. I njihova je ponuda raznolika od garderobe i tehnike do igračaka za djecu, a robu dovoze iz Austrije i Njemačke gdje imaju rodbinu. Najviše se, kažu pomalo i u šali, traži ono što je najjeftinije. Ipak, uspije se ponešto i zaraditi

Što se kupaca tiče, oni i nisu bili previše razgovorljivi. Izuzetak je bio Zlatko Stipančević, koji, međutim, i nije baš običan kupac. “Ja sam iz Osijeka, a zanimaju me antikviteti. S tim se bavim već dvadeset godina, od kada sam u mirovini i imam svoj štand na Sajmu antikviteta u osječkoj Tvrđi. Supruga i ja išli smo u Babinu Gredu na sajam seoskih proizvoda pa smo u povratku naišli u Vinkovce jer znamo da je ovdje subotom tržnica. I evo, našao sam nešto što me zainteresiralo, secesijske staklene bočice za parfem i posudu za nakit iste boje i stila”, istaknuo je Zlatko Stipančević.

I tako, oni koji prodaju na buvljaku uvijek će imati nešto za ponuditi, a oni koji imaju naviku odlaziti na buvljak, iz nužde ili tragajući za nekim zanimljivim predmetima, vrlo često tamo će nešto i pronaći. Oko cijene već će se dogovoriti.