Iako posljednjih dana javnost naveliko špekulira o potrebi povratka obaveznog vojnog roka, u ovom trenutku Hrvatska ne razmatra njegovo ponovno uvođenje, potvrdio je za novosti.hr ministar obrane Mario Banožić.
Pojasnio je da se o vojsci promišlja kao o sposobnosti države za obranu te se tako razgovara o podizanju samog broja dragovoljnih ročnika.
“Ono što moramo zaključiti je da pozicija od 1991. do 1995., odnosno 2007. godine, kada se zamrznuo vojni rok, i današnja, kada je Hrvatska punopravna članica NATO-a, nije ista. Kao punopravna članica NATO-a, osim našeg profesionalnog i pričuvnog sastava, imamo određene mjere temeljem kojih se uključuju zemlje partneri unutar NATO-a. Treba razmišljati ne samo o kvantiteti, nego i kvaliteti vojnika”, kazao je Banožić.
U ovoj godini, sukladno njegovoj Odluci, na dragovoljno osposobljavanje ministarstvo upućuje do 1000 zainteresiranih kandidata/kandidatkinja, u četiri navrata po njih 250. Počelo je u veljači, a nastavlja se u travnju, kolovozu i listopadu. Dobrovoljno osposobljavanje traje 40 radnih dana, a jedan od glavnih razvojnih ciljeva je potpuno profesionalna vojska što podrazumijeva dragovoljnu popunu osobljem, pojašnjavaju iz MORH-a.
Potonje kao i sve veći broj zahtjeva za civilnim služenjem, ključni su razlozi suspenzije obveze odlaska u vojsku 2007. godine. Zamijenjeno je dobrovoljnim odlaskom, a ročnici tijekom obuke ostvaruju novčanu naknadu od 3.000,00 kn neto za svaki mjesec uspješno izvršenog programa obuke.
„Hrvatska danas ima oko 18.000 vojnika, podijeljenih u 12 postrojbi, koje su prolazile vježbe niz godina. Ima i do 20.000 osoba u pričuvnom sastavu”, nedavno je izvijestio ministar obrane.
Javnost je, kao i uvijek oko gorućih tema, podijeljena, no pitanje nije jednoobrazno. Čulo se zanimljivih tumačenja, nedavno čak do granice privatnosti i pristojnosti, aludirajući na potrebu tzv. „macho” odgoja jer dio građana smatra da vojska mladiće uči autoritetu i „muškosti”.
Vinkovčani s kojima smo razgovarali većinom smatraju da treba vratiti obvezu odlaska u vojsku, ali prvenstveno iz odgojnih razloga.
Stjepan Lučić, Vinkovci
“Mislim da je potrebno da se ta omladina nauči nečemu, redu prije svega, a plus ovo što se događa oko nas, da budu spremni i ne ginu.”
Berislav Mihalović
“U nekim granicama, možda bi bilo potrebno, barem osam mjeseci, neovisno o trenutnoj situaciji, odgojno protiv bahatosti, a s autoritetom.”
Marija Mihalović
“Baš sam čitala da bi bilo potrebno barem četiri mjeseca jer ne znaju svi rukovati posebno novim vrstama oružja, a ne bi bilo loše da i mi žene malo znamo s time baratati.”
U kontekstu suvremenog doba, nema potrebe otvarati ni temu, tko je služio, a tko nije vojni rok jer to pitanje isključivo regulira zakon.
Pitamo li majke i očeve, posebice one koji su doživjeli iskustvo Domovinskog rata, bilo kao djeca ili odrasli ljudi, većina će svom djetetu, umjesto puške, sugerirati obrazovanje što je sasvim legitimno i razumljivo.
Iako je situacija u Ukrajini otvorila pitanje odmrzavanja vojnog roka, formalni razgovori, kako je potvrđeno, još se ne vode s obzirom na strategiju za sada isključivo vezanu uz dobrovoljnu odluku mladića i djevojaka koji žele postati dijelom profesionalnih postrojbi Hrvatske vojske.
Dodajmo na kraju kako je program dragovoljnog vojnog osposobljavanja, tijekom kojeg ročnici stječu vojna znanja i vještine za obnašanje vojničkih dužnosti u Oružanim snagama RH te potrebna znanja i vještine za služenje u pričuvnom sastavu OS RH ujedno i uvjet za prijam u djelatnu vojnu službu, odnosno stječe se mogućnost sudjelovanja u razvrstanoj pričuvi.
Obuka (temeljna i specijalistička) traje osam tjedana i provodi se u Požegi i na vojnom poligonu Gašinci. Po uspješnom završetku, u skladu s postignutim rezultatima u obuci, odabranim ročnicima može se ovisno o stručnoj spremi ponuditi sklapanje ugovora o osposobljavanju za djelatnog vojnika i dočasnika (SSS), odnosno o izobrazbi časnika (VŠS i VSS), potpisom kojim se stječe status djelatne vojne osobe, pojašnjavaju iz MORH-a.
