Provesti sa suprugom romantični vikend u Vinkovcima, želja je koju si je napokon ispunila Zagrepčanka Nikolina Bertović iako ju ni korijenima, ni životom ništa ne veže uz naš grad.
Prije 12 godina posjetila ga je poslom. Oduševljena širokom dušom svojih domaćina Vinkovčana, zaklela se kako će se vratiti i taj zavjet konačno si je ispunila ovog vikenda kada je supruga uspjela nagovoriti na jednu partnersko-turističku avanturu.
“Godinama ga nagovaram, doslovno patim za Vinkovcima i konačno mi je ispunio želju. Na prvu sam zavoljela ovaj grad zbog njegovih ljudi”, podijelila je uzbuđeno svoju radost ova simpatična, otvorena duša.
Ne čudi stoga što joj je i sam suprug rekao da je Šokica u duši, iako je rodom iz Ogulina, a posljednjih trideset godina živi u Zagrebu. Vikend iz snova za ovu našu, s punom odgovornošću potpisujemo, pridruženu sugrađanku, počeo je željom za prijepodnevnom kavicom na špici, reći će.
“Imate od sada jednu pridošlicu. Posrećilo nam se da smo mogli doživjeti pokladno jahanje, igrom slučaja, u subotu kada smo poželjeli popiti kavu na špici. Kada sam vidjela da se tu nešto priprema, nije me zanimao ni Osijek, ni Đakovo, ni Ilok. Bila sam u prvom redu, a na supruga sam zaboravila. On kaže da tih nekoliko sati nije bio sa mnom”, kroz smijeh će Nikolina, zaljubljenica u konje uz koje je odrastala uz svog oca.
Vikend iz snova od silnog uzbuđenja završio je tako da se kući vratila bez pravog slavonskog kulena kojim je planirala obradovati sina.
“Zaboravila sam kupiti kulen, a unučice sam razveselila drvenim igračkama sa sajma, kćer medenjacima. Uživala sam u lepinjicama i nazdravljala iz čokanjčića koje smo ponijeli kući. Cijelim putem do Zagreba slušala sam tamburašku glazbu, a suprug je zasuzio što nije njemu nalik”, iskreno će još prepuna dojmova koje prebire po sjećanjima i mobitelu u nizu snimljenih fotografija i video uradaka nastalih u prijestolnici gostoljubivosti.
“Stalno sam na mobitelu, zapratila sam sve vaše portale ovaj tjedan i lajkala. Imam milijun slika i videa. Želja nam je bila posjetiti rodnu kuću Ivana Kozarca, ručati na Kunjevcima, nismo stigli. Za neke stvari ipak treba vodič”, reći će.
Sljedeći put bit će gošća Vinkovaca za Vinkovačke jeseni i tada će, sigurni smo, doživjeti Šokadiju koju toliko voli u punini. Već po povratku u Zagreb i kćer je zaljubila dojmovima u Vinkovce pa je s obitelji i ona rezervirala smještaj u gradu za Jeseni.
Ako se pitate kako je suprug podnio dnevnu dozu Vinkovaca, oduševljen je!
“Predivno je bilo, hvala najljepša svima, baš svima”, razdragano poručuje cijelom gradu.
Tko zna, možda je naša Nikolina Bertović, u prošlom životu bila čistokrvna Vinkovčanka?!
Sigurno je kako smo nakon ovog posjeta dobili još jednu pravu ambasadoricu široke slavonske duše koja se uskoro vraća u mjesto gdje je, baš kao prema onoj Dionizijevoj, Švageljevoj, Jesenskoj: Tu negdje je srce hljeba, himna ravnice i neba!
