Životni trenuci zauvijek zaključani u fotografijama

0
223
Zvonimir Tanocki: Ribari na Savi

U današnje vrijeme s pojavom pametnih telefona koji su nam dostupni na svakom koraku, uz kamere visoke rezolucije svi se možemo smatrati dobrim fotografima. No, svi oni koji su strastveno zaljubljeni u fotografiju reći će vam da to nije baš tako lako kao što se čini. Biti dobar fotograf, a samim time i stvoriti dobru fotografiju, je nešto puno više od velike količine snimljenih autoportreta i hrpe filtera s povremenim korištenjem Photoshopa.

Profesionalni fotograf i zaljubljenik u svoj posao, čime se nekolicina u današnje vrijeme može pohvaliti, je Zvonimir Tanocki 60-godišnji Vinkovčanin koji je bio osnivač i prvi predsjednik Fotokluba Vinkovci, predavač prvih tečajeva i radionica fotografije te organizator prvih izložbi Salona fotografije Vinkovci.

“Fotografijom sam se počeo baviti u 6. razredu osnovne škole na nagovor prijatelja. Zbog mlađih generacija moram naglasiti da je to bilo analogno doba gdje si morao kontrolirati cijeli proces od početnog snimanja sa tada isključivo manualnim fotoaparatima bez automatike , svjetlomjera, preko razvijanja filmova do izrade kemijske fotografije u tamnoj komori. Svaki pogrešan korak rezultirao bi lošim fotografijama, a greške su bile skupe koliko i sam fotomaterijal. Prvi moji snimljeni motivi bili su članovi moje obitelji, što se valjda ne razlikuju od svih ostalih amatera početnika”, rekao je Tanocki o svojim počecima.

Fotografi i njihove fotografije isprepliću svijet oko nas, formirajući refleksiju te infleksiju onoga što vrlo često uzimamo zdravo za gotovo, o kojem god da se kontekstu radilo. Svrha fotografije je da ona obavještava, bilježi, ushićuje te rastužuje.

“Negdje krajem 70ih godina prošlog stoljeća zajedno s braćom Panić, a malo zatim su se priključili Resli, Gvojić, Brkić, Marmelić, Vajt, Marić, Merc i ostali, osnivam Fotoklub i počinjemo raditi s malo ozbiljnijom fotografijom i šaljemo radove na razne izložbe. Tada negdje odlučujem da će mi fotografija postati profesija i nakon završenog adekvatnog obrazovanja postajem klasični zanatski fotograf , otprilike do Domovinskog rata, nakon kojeg sam odlučio raditi industrijsku i reklamnu fotografiju za raznu građevinsku, drvnu industriju, šumarstvo, poljoprivredu. Za njih sam pravio kataloge, prospekte, velika povećanja za sajmove, jumbo plakate, opremu interijera i slično. Istovremeno sam počeo intenzivno snimati Hrvatsku iz zrakoplova pa je nastala moja arhiva kulturno-povijesne i prirodne baštine te je u suradnji s raznim izdavačkim kućama nastalo oko 50 monografija kao što su Jezera Hrvatske, Blaga Hrvatske, Leksikon gradova i naselja RH, Vinkovci u Domovinskom ratu i mnoge druge”, objašnjava Tanocki.

Izlagao je na oko 40 samostalnih, 300 grupnih žiriranih i oko 20 tematskih izložbi za koje je dobio oko 50 nagrada u Hrvatskoj, ali i u Njemačkoj, Austriji, Španjolskoj, Italiji, Americi, Švicarskoj, Kini, Belgiji, Sloveniji te Makedoniji. Za vrijeme Domovinskog rata snima brojne fotografije na ratištu te je time ostavio značajan trag u Hrvatskoj kulturi i dobio status slobodnog umjetnika.

“Danas intenzivnije radim autorsku fotografiju. Osmišljavam razne teme koje nekad radim godinama dok ne dostignem potreban broj za ozbiljnu izložbu, najmanje 50 pa do 200 radova, a njihovo nastajanje traje i dalje. To su moje već viđene izložbe “Divlji svijet Hrvatske”, “Ovdi vrime ko da stoji” te “Portreti umjetnika”. Neke teme su vremenski ograničene kao izložbe povezane s Domovinskim ratom, a neke izložbe koje trenutno radim tipa “Neželjena baština” je potrebno dosta istraživačkog rada, a neke pak nastanu u nekoliko dana kao “Plitke vode”, pojašnjava Tanocki.

Ove godine priprema nekoliko samostalnih izložbi. Jedna će biti postavljena u Oranžeriji Muzeja Vukovar, a izložba Sporedni kolosijek čeka rješenje u Muzeju HŽ-a u Zagrebu, a u Vinkovcima nakon ljeta planira postaviti izložbu novih portreta. Paralelno šalje fotografije na razne međunarodne natječaje što mu u konačnici pomaže da plasira svoje autorske radove privatnim kolekcionarima ili galerijama.

Na kraju važno je naglasiti da nije bitno kakav fotoaparat imaš nego tko stoji iza njega, a Vinkovci i njegovi ljudi će zauvijek ostati zapamćeni u izvrsnim fotografijama ovog umjetnika koji se budi i završava dan fotografijom.

U nastavku možete pogledati neke od njegovih fotografija.