U organizaciji Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Centra za znanstveni rad u Vinkovcima i Zavoda za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, u Vinkovcima je danas održan znanstveno-stručni skup „Alojzija Ulman (1926. – 1994.), hrvatska akademska kiparica i povjesničarka umjetnosti, u povodu 100. godišnjice rođenja”.
Skup je organiziran pod pokroviteljstvom Đakovačko-osječke nadbiskupije i u suorganizaciji s Gradskim muzejom Vinkovci te Gradskom knjižnicom i čitaonicom Vinkovci u čijem je prostoru održan.
„Alojzija Ulman rođena je u Vinkovcima 17. svibnja 1926. godine, a ovaj skup nema samo obljetničku narav, nego želi znanstvenim pristupom revitalizirati i revalorizirati njezin opus jer je, kao hrvatska kiparica, premašila ne samo ove naše slavonske i hrvatske nacionalne granice, nego je ostavila zapaženi trag u europskim razmjerima, a njezine se skulpture nalaze i u Africi, Aziji i Americi. Međutim, mi ovdje govorimo o njoj ne samo kao o kiparici, nego i kao o povjesničarki umjetnosti i kulturnoj djelatnici”, istaknula je dr. sc. Anica Bilić, znanstvena savjetnica u trajnom izboru, upraviteljica Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima.
Za Vinkovce, naglasila je između ostaloga, vrlo je značajno to što je Alojzija Ulman sudjelovala u promjeni patrona i titulara crkve sv. Ivana Nepomuka, koja 1973. mijenja titulara i od tada je crkva sv. Euzebija i Poliona.
„S Mitrom Dragutincem i Josipom Kunkerom ona je autorica knjige „Ranokršćanski život u Vinkovcima” s kojom je pripremljen teren za ovu veliku promjenu titulara i patrona župe”.
Kao umjetnica kršćanskoga opredjeljena, naglasila je također, za razliku od Vanje Radauša, primjerice, koji je također Vinkovčanin, Alojzija Ulman nije bila „persona grata”.
„Njezina je pozicija bila poprilično nezahvalna. Bila je žena u patrijarhalnom okruženju, bila je umjetnica i bila je kršćanskoga opredjeljena. To su tri razine koje ju stavljaju u submisivan položaj”, istaknula je dr. sc. Anica Bilić.
Mons. dr. sc. Vladimir Dugalić, redoviti profesor, upravitelj Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu kazao je kako dosad postoje samo dvije manje monografije o radu Alojzije Ulman, koje više ističu osobne odnose s njom i pokušavaju dati načelni uvid u njezin umjetnički opus.
„Sveobuhvatni prikaz njezina svestranoga rada, međutim, do sada nije učinjen. A ona je kroz svojih tridesetak godina, koliko je radila kao referent za crkvenu umjetnost Biskupijskoga ordinarijata u Đakovu, a i s osnivanjem Ateljea za sakralnu umjetnost ovdje u Vinkovcima, ostavila uistinu neizbrisiv trag u povijesti naše biskupije, ali i puno šire”.
Jasno je, istaknuo je, da se u prvi plan mora staviti njezin umjetnički opus.
„Alojzija Ulman iza sebe ostavila je preko tisuću umjetničkih ostvarenja, uglavnom skulptura, a tu su i jaslice pa i vitraji. Zatim, u više od 20, 30 naših crkava uređivala je interijere, svetišta. Tako da je to jedan uistinu pozamašan opus koji je iza sebe ostavila. Mislim da ćemo mi sad ovdje po prvi put pokušati sabrati sve to i napraviti jednu kompletnu sliku njezina umjetničkog opusa”.
Međutim, osim tog umjetničkog rada po kojemu je najpoznatija, Alojzija Ulman ostavila je dubok trag u Vinkovcima i na drugi način.
„Malo sam se pozabavio arhivima Đakovačke biskupije sada Đakovačko-osječke nadbiskupije, gdje se vidi da je ona pokrenula mise zahvalnice ovdje u crkvi u Vinkovcima i tamo piše da su upravo te mise bile poticaj za osnivanje i pokretanje Vinkovačkih jeseni. Tako da je ona i na tom društvenom planu itekako obilježila povijest Vinkovaca”.
Uz sve to, kazao je, za njega je veliko otkriće bila uloga Alojzije Ulman kao promicateljice pastoralne kulture.
„Ona je čak bila imenovana članicom Vijeća za laike tadašnje Biskupske konferencije Jugoslavije, a onda je ušla i u Europsko vijeće angažiranih vjernika katolika. Kroz taj pastoral kulture ona je zapravo pokazala da se svi moramo mijenjati i zaživjeti smjernice Drugog vatikanskog sabora u našoj mjesnoj crkvi. Ona tada nije bila dovoljno shvaćena pa joj je, primjerice, vlč. Bulat iz Osijeka rekao da živi 50 godina prije svoga vremena. Tako da ona, zapravo, nije samo stvar prošlosti, nego je uistinu po svojim idejama i dandanas suvremena i možemo ju promatrati i kroz njezin umjetnički opus, ali još više i kroz to promicanje crkvenoga života i smjernica Drugog vatikanskog sabora”, istaknuo je mons. dr. sc. Vladimir Dugalić.
Pozdravljajući skup đakovačko-osječki nadbiskup i metropolit, mons. dr. sc Đuro Hranić kazao je kako je doista došlo vrijeme za revalorizaciju opusa Alojzije Ulman.
„U komunističko vrijeme, nažalost, s nama kao Crkvom nitko nije htio surađivati. A mi smo u svako vrijeme kroz povijest, uređujući naše sakralne prostore i druge građevine, imali potrebu za stručnom pomoći umjetnika koji će osmisliti i oplemeniti prostor. I uvijek smo se trudili da u naše prostore dođu djela koja imaju vrijednost jer tako i odgajamo ljude, odgajamo vjernike. U to komunističko vrijeme u tome smo imali svega dvije osobe, Milu Wod u Zagrebu i Lojziku Ulman ovdje na ovim našim prostorima. One su htjele surađivati s nama svećenicima, ali su zato i platile svoju cijenu. Bile su marginalizirane i nisu bile prihvaćene u svijetu kojemu one pripadaju, a to je svijet umjetnika”, istaknuo je napominjući kako se, nažalost, rad Alojzije Ulman možda ne zna dovoljno vrednovati ni u crkvenim redovima.
„Dopuštam da se može kritički promišljati o njezinim ostvarenjima, o njezinom uređenju crkava i baš zato držim kako je potrebno da se na doista stručan način sagledaju njezina ostvarenja i da imamo pravo vrednovanje njezina djela. Željeli smo da to bude nepristrano i objektivno, a ne „navijački” kao da imamo potrebu na neki način opravdati Lojziku. Zato sam i potaknuo našega voditelja Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Đakovu da stupi u kontakt s voditeljicom Centra za znanstveni rad HAZU u Vinkovcima, kako bi zajedničkim snagama organizirali ovakav znanstveni skup. Mislim da je ona to zaslužila i mislim da je došlo vrijeme kada se to može i treba napraviti”, poručio je mons. dr. sc. Đuro Hranić.
Skup su pozdravili i ravnateljica Gradske knjižnice i čitaonice Vinkovci Vedrana Lugić i voditelj Galerijskog odjela Gradskog muzeja Vinkovci, viši kustos Zoran Šimunović te u ime Grada Vinkovaca voditelj Odjela za gospodarstvo Josip Barišić i u ime Vukovarsko-srijemske županije Marko Vukolić iz Upravnog odjela za turizam i kulturu.
U radnom dijelu skupa predstavljeno je dvanaest radova koji djelovanje i ostavštinu Alojzije Ulman sagledavaju iz različitih aspekata.
