Blagdan svete Lucije katolici slave 13. prosinca. Zaštitnica je slijepih i slabovidnih osoba, pisaca, seljaka, sedlara i trgovaca, kovača i lađara, a u njezinom rodnom gradu nalazi se poznata bazilika svete Lucije, stjecište mnogih hodočasnika. Postoji mnoštvo običaja koje vežemo uz blagdan, a neki od njih postali su dio gotovo svakog doma u Hrvatskoj.
Među njima, najpoznatije je ipak sijanje pšenice na svetu Luciju, navjestiteljicu božićnog svjetla. Sve do danas ostao je sačuvan običaj u narodu da se od spomendana svete Lucije preostalih 12 dana do Božića promatra s obzirom na vremensku prognozu, gdje svaki dan predstavlja redom mjesece u godini te se dosljedno vjeruje kakvo je vrijeme toga dana, takav će biti i cijeli mjesec.
Zrno simbolizira novi život, a zelene vlati vitalnost i snagu. Po tome kako zrnje proklija može se prognozirati kakva će biti ljetina. Ako loše klija, bit će mršava žetva. Iako ju danas možemo lako pronaći i kupiti u trgovinama, u tradicionalnim obiteljima sami ju sijemo i vodimo brigu o njoj kako bi narasla do Božića i krasila blagdanski stol, prostor ispod bora ili pored jaslica, a većinom ju vežemo hrvatskom trobojnicom.
Izrazito je zanimljivo svaki dan pratiti rast i napredak pšenice, a postoje i razne metode sijanja pšenice. Uobičajeno ju je ostaviti preko noći u malo vode da nabubri, a nakon toga, u plitku posudu staviti rahlu zemlju i malo mjesta u sredini za svijeću kako bi se pšenica mogla rasporediti po cijeloj površini. Preko toga ide jako tanak sloj zemlje koji je potrebno održavati vlažnom, ali opet, treba paziti da ipak ne bude natopljena s previše vode.
Osim ovog običaja, uz svetu Luciju veže se još jedan. Nekada su djevojke ispisivale trinaest ceduljica s imenom momaka. Svakog bi dana jedan neotvoreni papirić bacile u vatru, a onaj čije ime ostane posljednje na cedulji, za njega će se udati. Vjerujemo kako ovaj običaj ipak nije ostao, no, svakako je zanimljiv neudanim djevojkama koje će ga možda ove godine i isprobati.
