„Biti čajo jedna je od najodgovornijih uloga u svatovima i svakako najveća čast”, riječi su vjerojatno najmlađeg čaje u Hrvatskoj Brune Andrijanića. Tradicionalan je to posao u Slavoniji i neobičan svima ostalima, a uz veliku obavezu, kaže Bruno, donosi i obilje zabave, pjesme i smijeha.
Čauš, čavo, oberšicer, ceribaša, buljubaša, barjaktar, vrtopicera, gonikobila ili po našem čajo centralna je figura gotovo svake slavonske svadbe. Iako se s brojem uzvanika smanjuje i potreba za čajom, on je još uvijek jedan od omiljenih običaja brojnih mladenaca koji svoju svadbu jednostavno ne mogu zamisliti bez njegovog vodstva. Priču „s one strane” svatova donosi nam 26-godišnji Bruno Andrijanić, Vinkovčanin koji je čajo postao onoga trenutka kada su ga prijatelji zamolili da vodi njihove svatove. Bio je znatiželjan, zanimalo ga je hoće li uspjeti to odraditi i hoće li biti dostojan te uloge pa je odlučio prihvatiti poziv.
„Ljubav prema ovom običaju rodila se još od ranih godina kada sam prvi puta u svatovima vidio čaju i njegove zadatke. Već tada sam mislio da bih i ja jednog dana mogao obnašati tu ulogu”, ističe Andrijanić. U svijetu čaje je relativno malo, svoje prve svatove odradio je ove godine, no prema dosadašnjim saznanjima Bruno je najmlađi čajo u Hrvatskoj. Razlog tomu vjerojatno leži u činjenici kako je sve manje mladih koji se odlučuju na ovaj potez, a ni slavonski svatovi nisu kakvi su nekada bili – svatovi s 500 ili 600 uzvanika koji pozorno slušaju čajine upute. „Nadam se da neću dugo ostati među najmlađima i da ćemo imati još mladih čaja kako bi se tradicija nastavila”, dodaje.
U svatovima koje vodi čajo mora biti sve „ko po špagi”, on vodi računa o onim najsitnijim detaljima i da protokol ide svojim redom kako bi se mladenci u potpunosti mogli prepustiti tom danu. Povezuje sve aktere svatova, s njima komunicira te ih navodi što slijedi, a jedna od njegovih glavnih uloga je zabavljati i voditi svatove kako bi atmosfera bila onakva kakvom su ju mladenci i zamislili. Formula je zapravo jednostavna, dobar čajo dobri svatovi. „Čajo prije svega mora biti vesela i komunikativna osoba koja je spremna nametnuti svoju važnost i uvjeriti ostale goste da ga slušaju te prate njegove naredbe kako bi sve proteklo u najboljem redu. Osoba je to koja svoje dobro raspoloženje mora prenijeti na ostale goste i imati dobar glas kako bi ga svi jasno čuli”, pojašnjava ovaj diplomirani ekonomist.
Vodi se onom kako je dobra priprema pola uspjeha pa da bi uspješno izvršio zadatak puno toga mora obaviti unaprijed. S mladencima dogovara detalje ceremonije i pozorno sluša sve zahtjeve koje žele u svojim svatovima jer ih na taj dan ne bi trebalo opterećivati pitanjima oko protokola. „Naravno, ako dođe do nekakve neočekivane situacije ja sam tu da ”spasim” stvar i da izvučem situaciju s nekom dosjetkom ili prigodnim bećarcem”, pametno će Andrijanić. Do sada je odradio troje svatove, ali, kako kaže, tek je počeo i nada se da će ih biti puno više.
Radi u struci u Osijeku, a osim primarnog posla i hobija čaje, u slobodno vrijeme bavi se folklorom i proučavanjem folklorne tradicije naše zemlje i dijaspore. U folkloru je od svoje šeste godine i može se reći kako je to bio savršen put koji ga je doveo do ovolike količine ljubavi prema svatovskim običajima. Planira ostati u Slavoniji te i dalje raditi sve ono što sada radi, da staža u obavljanju uloge čaje bude sve više te da folklornu tradiciju prenese na mlađe generacije koje, čini mu se, kao da bježe od nasljeđa svojih predaka.
