Hrvatska je jedna od najuspješnijih zemalja u području darivanja i presađivanja organa. Samo prošle godine prijavljen je 121 donor organa, dok je uspješno izvršeno 268 transplantacija, što daje optimizam i nadu pacijentima na listi čekanja da će dočekati organ za presađivanje – baš kao što ga je dočekao i Davor Bogović.
Priča ovog 36-godišnjaka, koju donosimo u povodu Nacionalnog dana darivanja i presađivanja organa i tkiva, uistinu je nesvakidašnja. Nakon što se oprostio od srca s kojim se rodio i živio, čak dva puta dobio je novi organ, a sve kako bi danas mogao živjeti nesmetano i punim plućima, gotovo kao da nikada nije bio pod nožem kirurga.
Sve je, priča nam, počelo 2008. godine kada mu je otkrivena kardiomiopatija, laički rečeno bolest srčanog mišića. Tada 22-godišnjem mladiću liječnici su objasnili kako je imao tešku upalu koju nije preležao, a čija je snaga bila jača od snage organa. Ona se odrazila stoga i na srce što je uzrokovalo njegov rast za čak dva centimetra. Doktori su to htjeli ispraviti lijekovima i terapijama, no nisu uspjeli.
„Te godine radio sam u Rovinju gdje sam se jedno jutro probudio sav natečen, a sve što sam htio pojesti sam povratio. Javio sam se u tamošnju ambulantu odakle su me prebacili u bolnicu u Puli, a na kraju sam završio na liječenju u Zagrebu koji mi je postao stalna postaja”, prisjeća se Davor. Dvije godine poslije, u dobi od tek 24 godine, ovaj Ivankovčanin dobio je novo srce.
Iako mišljenja da je transplantacija prošla uspješno, nakon nekog vremena počeli su se pojavljivati znakovi da tijelo ipak nije prihvatilo novi organ. Davor se previše punio vodom i svakih 15 dana morao je ići u zagrebačku bolnicu, a voda se čak nakupljala i na plućima. Život s novim srcem stao je nakon šest godina kada je organizam jasno i glasno rekao konačno „ne” novom organu i kada je Bogović hitno morao na retransplantaciju. 2016. godine nove operacije – novo srce i zalijepljena pluća.
„Od tada do danas, hvala Bogu, nema nekih komplikacija. Svakih šest mjeseci obavljam redovne pretrage i kontrole, nekada se i nakupi voda, ali ništa strašno. Ja živim normalno, krećem se normalno, jedino što se ne smijem previše fizički naprezati”, kaže Davor koji je danas zbog svoje bolesti u invalidskoj mirovini. No, to ga zaista ne sprječava da iz životnih trenutaka izvuče ono najljepše.
Kako transplantirano srce u novom tijelu može biti u funkciji do 10 godina, našeg sugovornika najkasnije 2026. čeka nova transplantacija ili pak ugradnja pumpe budući da se s vremenom iscrpe i ostale organi. Što god da dobije, vjerujemo da će njegova neiscrpna snaga prihvatiti na najbolji mogući način, baš kao što je to činila dosad.
Iako to nije znanstveno dokazano, neki od pacijenata kojima je transplantirano srce tvrde da su počeli dobivati osobine ili navike svojih donora pa smo provjerili je li to bio kod Davora slučaj. Napominje kako je čuo da srce, poput mozga, pamti, odnosno, smatra da je sjećanje pohranjeno u stanicama te kako postoji mogućnost da sa srcem dobije svijest koja je preživjela, no njemu se to ipak nije dogodilo. „Kažu da netko doživi ovaj slučaj, netko ne. Ne znam o čemu to ovisi, ali ja nisam imao ništa u tom smislu, čak mi ni doktori nisu rekli da bi se to moglo dogoditi”, tvrdi Bogović.
