„Doktorica je žena, stručnjak. Njen pristup, stav i znanje su me oduševili. Ona je psihijatar iz filmova. Bolujem od depresije, pokušao sam suicid. Treba se više pričati o psihičkim problemima, a uz psihijatricu kakva je ona, to je 21. stoljeće. Hvala doktorice od srca”, jedan je u nizu pozitivnih komentara na portalu najdoktor.com na kojem su rođenu Vinkovčanku, najboljom psihijatricom za 2022., u Zagrebu ocijenili pacijenti.
Liječnica Mirela Ćelić Ružić, specijalizirala je psihijatriju, a subspecijalizirala biologijsku psihijatriju i psihoterapiju. Psihoze su ono čime se primarno bavi, a tema su i njene doktorske disertacije koju uskoro brani na Medicinskom fakultetu u Osijeku gdje je i asistentica na Fakultetu za dentalnu medicinu i zdravstvo. Uslijed takvog CV-a, ne čudi što je 43-godišnja psihijatrica danas voditeljica Muškog odjela integrativne psihijatrije u zagrebačkoj Klinici Sveti Ivan, posvećena mladim ljudima. Pacijenti joj, u dobi od 18 do 40 godine, redovito stižu iz svih krajeva Hrvatske, tako i iz njenih Vinkovaca.
„Kao liječnica nastojim pomoći u liječenju bolesti iz spektra psihoza, shizofrenije, bipolarnog afektivnog poremećaja, OKP-a, stanja nakon pokušaja suicida i drugih urgentnih kriznih stanja u psihijatriji. Istaknula bih izuzetno dobru suradnju s voditeljicom Odjela psihijatrije u Vinkovcima Astrid Periškić i drugim kolegama jer zajednički pokušavamo postići najbolji rezultat za naše građane. Cilj našeg Zavoda podići je svijest pacijenata, članova obitelji i zajednice o važnosti prepoznavanja i pravovremenog početka liječenja odnosno ranih intervencija u svrhu prevencije razvoja kroničnih psihijatrijskih stanja”, pojašnjava, a sudeći prema pohvalama roditelja i pacijenata, u tome i uspijeva u sjajnim uvjetima ustanove u kojoj radi.
Otvoreno će reći kako se mladima danas svašta nudi, pri čemu, izgubljeni zaboravljaju svoje pravo JA i žive pod maskama. Kad tad te maske padaju, izlaze autentični osjećaji.
„Naglasila bih da djeci, mladima baš kao i odraslima, treba objasniti da je normalno biti ranjiv, tužan, doživjeti neuspjeh kao dio života. Sama sebi, pacijentima i svojima bližnjima često znam reći – treba imati cilj, ali prije svega treba biti zadovoljan. Ne treba forsirati neku izvrsnost, posebnost, biti najbolji u nečemu. Sve to shvaćamo godinama i iskustvom”, ohrabruje psihijatrica Ćelić-Ružić podsjećajući i kao roditelj kako ne postoji univerzalna formula dobrog odgoja.
Recept na tom putu jačanje je zdravih mehanizama obrane, u čemu pomažu zdrave odlike ličnosti, jednako i pri stresnim situacijama na dnevnoj bazi.
„Primjerice humor, kada teške emocije pokušamo interpretirati i shvatiti na duhovit način ili sublimacija, kada neki poraz ili tešku situaciju pokušamo zamijeniti konstruktivnim činom – tjelovježbom, učenjem, druženjem, čitanjem”, savjetuje naša Vinkovčanka koja je u svrhu samospoznaje, usavršavanja i što kvalitetnijeg uspostavljanja odnosa s pacijentom i sama prošla „ulogu” pacijenta idući na Psihoanalitičku psihoterapiju pet godina, tri puta tjedno, čak 480 sati.
Nemojmo mlade stavljati u fotokopirni aparat, kaže njen kolega primarijus, i kopirati naše neostvarene ambicije, poručuje naša doktorica koja, iako od fakulteta živi i radi u Zagrebu, rodni grad nosi u srcu kao i uspomene, djetinjstvo i drage ljude, s ponosom ističući odakle je krenula po svoj komadić neba.
