Naš sportski kolega u redakciji Novosti Ante Galić jedan je od 80 milijuna ljudi u svijetu koji se od ranog djetinjstva bori s poremećajem u govoru.
Njima je posvećen današnji 22. listopada, Međunarodni dan svjesnosti o mucanju, a tirkiznom bojom kao podrška zasvijetlit će i ove nedjelje brojne građevine.
Problem je osvijestio u ranom djetinjstvu, a s vremenom je uz pomoć logopeda postalo sve bolje da bi u nižim razredima osnovne škole mucanje gotovo potpuno nestalo. Kada ga je majka vodila logopedu, kazala je da idu u malu školu.
No zakompliciralo se u 5. razredu, novi predmeti, veća odgovornost i očekivanja koja je stavljao pred sebe, osobito tijekom usmenog ispitivanja. Ozbiljnija borba nastavila se do kraja osnovne i na početku gimnazijskog obrazovanja. Završetak svakog ciklusa školovanja izazivao je strah od prihvaćanja nove sredine, hoće li se okolina rugati ili ne, a odgovornost u obvezama bivala je sve veća.
„Najveću barijeru u glavi sam osjećao tijekom polaska u srednju školu, nepoznanica su bili novi ljudi, predmeti, profesori, obveze. Najteži period mog mucanja. Noćna mora bila su mi usmena ispitivanja. Već par dana pred odgovaranje u glavi se javljao strah uz pomisao ‘mucat ću, mucati’. Često je to rezultiralo odustajanjem, nejavljanjem odnosno neaktivnošću na satu bez obzira na to što sam sve naučio i znao odgovore na postavljena pitanja. Propustio sam stoga brojne „lake” petice iz plakata, prezentacija, izlaganja”, priča 24-godišnji magistar politologije i srednjoškolski odlikaš, danas i radijski reporter, ušavši u rutinu iskustva s bogatim riječnikom, ne manje važno s puno sinonima, i najvažnije potporu kolega.
U nastojanju da pomogne sam sebi, velika potpora bili su mu prijatelji, ali i nekolicina profesora koji su mu omogućili pismeno odgovaranje što ga je riješilo dodatnog stresa i krčilo put prema opuštanju i samopouzdanju. Studij na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, kaže, odigrao je ključnu ulogu da se danas uspješno bavi javnim poslom.
“Na fakultetu sam imao izvrsnog profesora iz engleskog na kojem najviše mucam jer ima puno samoglasnika, ne znam sinonime, nemam tu širinu vokabulara kao na materinjem hrvatskom pa je teško brzo zamijeniti riječ. Međutim toliko me motivirao, poticao, vjerovao u moje znanje što mi je puno značilo”, ocjenjuje.
“Nakon manjih zamuckivanja tijekom izlaganja na 1. godini Politologije, kroz pet godina školovanja i barem tridesetak održanih prezentacija, kolege koje su znale da mucam, na početku su osjećale kada će mi se to dogoditi, a do kraja zaključili kako nitko ne bi naslutio da mucam”, dodaje.
Otvoreno o mucanju javnost su osvijestili Slaven Bilić, nogometaš i trener, tenisač Ivo Karlović, glazbenik Gibonni, glumac Rowan Atkinson popularni Mr. Bean i još brojne druge poznate osobe čiji je alat u javnom nastupu govor.
Danas ovaj magistar politologije s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, brusi novinarski poziv u našoj medijskoj kući i tko ga ne poznaje nikada ne bi rekao da ima govorni problem. Vješt je ispred mikrofona, fokusiran pri snimanju dnevničkog priloga, a kada u eteru uživo nasluti „zapinjati”, kolege uskaču i konverzacija se bezbolno nastavlja bez osjećaja nelagode.
“Kada sam počeo raditi, nisam očekivao kako ću se morati javljati na Radio (Vinkovce) pa je strah bio neminovan, ali imam dobre kolege koji me izvuku. Kada radiš s ljudima koji su prema tebi dobri, šaleći se na svoj i tvoj račun, raditi je puno lakše jer u glavi imaš predodžbu opuštenog razgovora, bez primisli da te sluša ne znam koliko ljudi”, priča.
Često se šale i u krugu obitelji, posebno sa starijom sestrom koja je imala isti problem, a danas je profesorica engleskog i španjolskog.
„Suočiti se s problemom, znači izači iz komfor zone, osloboditi se straha, sudjelovati aktivno u svemu, to je najbolji način da te okolina upozna i prihvati takvog kakav si. Ruga li ti se netko, ne obaziri se na komentare! Iako su u glavi ogromne frustracije radi neizgovorene riječi i poniženja porugom, prihvatiš to kao šalu na svoj račun. A kada te netko zeza, čini to jer mu je u tom trenutku to zvučalo smiješno, a ne zato što se ruga tvom problemu. Nikome ne zamjeram što je možda nekada bio i bezobrazan, čak mislim da me to i ojačalo da sam poradim na svom problemu. Ruku na srce i meni je smiješno na simpatičan način kada netko zamuca. Kada čovjek radi ono što voli, bez obzira mora li puno govoriti, neka to čini s punim samopuzdanjem”, savjetuje.
Ovaj problem, kaže naš Ante, nije opasan po zdravlje. Iako nikada neće biti potpuno rješiv, svjestan je. Ovisno o stupnju, korigiranjem i prilagodbom životnih navika i iskustvom, može se popraviti da bolje živimo mi koji s tim imamo problema, zaključuje povodom dana svjesnosti u mucanju naš redakcijski slavuj kojem u pjesmi nema ravnog.
Uz veliku podršku okoline, važno je znati kako osobe koje mucaju treba pozorno slušati i nikada im ne upadati u riječ.
