Nakon više od godinu dana stanke i bez neposrednog druženja umjetnika i članica, Hrvatska žena Vinkovci održala je tradicionalnu likovnu koloniju kojoj se u Vinkovcima odazvalo petnaestak likovnjaka čiji radovi ostaju u fundusu ove humanitarne udruge od čije prodaje redovito financiraju hladni pogon stana u Zagrebu čije su vlasnice već godinama, a u svrhu smještaja članova obitelji maligno oboljele djece na liječenju u Zagrebu.
„Mi smo i prošle godine odradili kada su nam likovnjaci dali slike, a mi njima materijal, no ništa ne može zamijeniti ozračje na kakvo smo navikli jer nismo se družili i to nam je jako svima nedostajalo”, iskrena je predsjednica Udruge Ljubica Potočić.
Uključivanjem gotovo svih jedinica lokalne samouprave Vukovarsko-srijemske županije u sufinanciranje režijskih troškova od ove godine, članice će, ovisno o višku raspoloživih sredstava za tu namjenu pronaći način pomoći izravno obiteljima oboljele djece s područja cijele županije kojima je ovaj stan na raspolaganju tijekom boravka u Zagrebu.
„Nakon što radove uramimo, prodajna izložba najvjerojatnije će biti na jesen s obzirom na vrijeme godišnjih odmora. Najviše smo slika prodavali na Šokačkim zabavama, no kako sada nije prigoda, bude li želje, građani nas mogu kontaktirati te kupiti sliku u našim prostorijama tijekom cijele godine ili na danima otvorenih vrata Društva,” naglašava predsjednica.
Okupljeni u prirodi na periferiji grada, svatko si je našao neko mjesto, a s njima se družio i prodekan Likovne akademije iz Osijeka.
Štafelaji i danas pričaju tematski različite priče među kojima je i ona inspirirana nedavnim blagdanom Tijelova, pojašnjava nadahnuće samostalni slikar, gotovo jedini u svijetu istinski majstor mozaika, Rozvelt Kapović iz Osijeka.
„Raspelo, balerina i jedan vinkovački pejzaž moja su današnja inspiracija u suhom pastelu. Na druženje sam poveo i svoje dvije kolegice koje su prvi puta ovdje pa uživamo, radimo. Malo ljubavi, malo veselja, sve u svemu jedna dobra kombinacija”, ocjenjuje raspoloženi Kapović.
„Meni je to dirljivo. Naši likovnjaci željni su međusobnog druženja, pa često, ako nisu sigurni da će svoj rad završiti za trajanja kolonije, donesu sa sobom barem jednu spremnu sliku. Tako da na koncu dana Udrugu daruju s dvostruko više slika nego ih je okupljenih na druženju”, istaknula je Potočić.
