Nova je poruka Nacionalnog stožera civilne zaštite “ostanimo odgovorni”, a kako je proteklo dosadašnje “ostani doma” vrijeme, pitali smo mladu pjesnikinju Mateju Jurčević, studenticu komparativne književnosti i bibliotekarstva na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
U kontekstu epidemije koronavirusa i nesvakidašnjih uvjeta života Mateju Jurčević kao studenticu mimoišla je online nastava i briga oko polaganja ispita, ali ju je u tim okolnostima zatekla priprema diplomskoga rada odnosno radova.
“Kada vas mimoiđe jedna briga, druga se zaleti u vas. Mimoišla me online nastava, ali dočekali su me problemi s diplomskim. Premda je dio literature moguće naći u digitalnom obliku, zatražiti skeniranje ili je potražiti u bazama podataka, većini onoga što mi je potrebno nisam mogla pristupiti. Sada kada se knjižnice postepeno otvaraju korisnicima sigurno će biti donekle lakše. Pa ipak, zadržavanje u čitaonicama knjižnica i dalje nije moguće, što znači da će i dalje biti nedostupna ona vrsta građe koja se ne smije posuđivati i iznositi, kao što su stare i osjetljive knjige, časopisi i leksikoni, a koja je često neophodna pri izradi radova. Također, za pisanje diplomskog potrebne su desetine knjiga, naravno da ih nije moguće posuditi sve odjednom pa stoga puno studenata “istraživački” dio diplomskog obavlja satima listajući knjige u knjižnici. Voljela bih da i ja to sada mogu”, ističe Mateja Jurčević.
A trenutno ona ne piše jedan već dva diplomska rada, za smjer komparativne književnosti i za smjer bibliotekarstva. Naslovi su još uvijek radni, ali prije epidemije prijavljeni su kao: “Položaj i percepcija književnika u hrvatskom romanu 19., 20. i 21. stoljeća” i “Storytelling u oglašavanju”. Potonji se, kaže, ugrubo rečeno, bavi pitanjem na koji način konstruiranje reklame kao priče utječe na recepciju proizvoda i usluga.
Po dosadašnjoj vokaciji isključivo pjesnikinja, Mateja Jurčević sada je krenula i u prozne vode, može se reći upravo zahvaljujući “ostani doma” vremenu.
“Iako sam rekla da nikada neću, počela sam pisati kratke priče. Nikada je očito stiglo zajedno s koronom. Moj je primarni interes pjesništvo, ali da bih pisala poeziju potreban mi je snažan emotivni impuls koji, u mome slučaju, gotovo uvijek proizlazi iz susreta s drugima. Budući da susreta nema, barem ih do sada nije bilo, nema ni pjesama. Kratke priče pokazale su se kao dobar ventil, a u isto vrijeme kao dobra zabava i način da se naučim izražavati kroz drugi književni oblik. S jedne strane odgovara mi sporiji tempo života, odmaranje pod borom u dvorištu, s druge strane teško je ostati ravnodušan pred egzistencijalnim problemima s kojima se susreću mnogi. Može se reći da sam podvojeno, ujutro kreativna, popodne deprimirana. Premda i depresija može biti kreativna”, ističe naša sugovornica.
A kada god “potone” pribjegne čitanju, koje joj, kaže, spašava razum. Tako preporučuje Laurenta Bineta i njegov roman “Sedma funkcija jezika” i Afonsa Cruza i njegovo “Cvijeće”. Također, u zadnje vrijeme ponovno čita Shakespearove drame, a od poezije tu su, primjerice, “Autobus za Trnavu” Sanje Baković, “Putovanje oko tijela” Marijane Radmilović i “Bijeli šum” Gordane Benić.
Nažalost, od nekih dogovorenih planova zbog epidemije koronavirusa morala je odustati. “Morala sam odustati od pojedinih gostovanja i festivala ovdje u Hrvatskoj na kojima sam trebala sudjelovati, kao i od Slavenskog kulturnog sajma koji se trebao održati u Parizu. Ali sve je to za sada tek odgođeno, još nije posve otkazano i nadam se da će se uskoro kulturni život vratiti u normalu”, ističe Mateja Jurčević.
Gledajući u budućnost naša se sugovornica, uz pisanje, vidi kao knjižničarka. “Studiram komparativnu književnost i bibliotekarstvo i najsretnija bih bila kada bih mogla raditi u knjižnici i čitav život pod kategoriju “Knjižničari preporučuju” ubacivati zbirke poezije. Možda se i ostvari, vidjet ćemo”, ističe Mateja Jurčević.
Mateja Jurčević (Vinkovci, 1995.) dobitnica je najvažnije nagrade u Hrvatskoj za mlade pjesnike. Na Goranovom proljeću osvojila je nagradu Goran za mlade pjesnike (2016.) za rukopis “Paranoja”.
Zbirka je objavljena pod nazivom “Bijela vrata” (2017.) te je dobila i Povelju uspješnosti na 23. Danima Josipa i Ivana Kozarca u Vinkovcima, a Ministarstvo kulture uvrstilo ju je među 15 najboljih ostvarenja u književnom stvaralaštvu u 2017. godini.
Drugu zbirku, “Žene iz Altamire”, objavila je 2019. godine te ponovno pobrala odlične kritike.
